U Hrvatskoj se sve više govori o tome kako je zemlja pokradena za vrijeme rata i kako su se neki pojedinci i grupe "ni od kuda pojavili" i postali "tajkuni", vlasnici velikih sustava i slično. Tako je 04.09.2007. na OTV-u prikazano da je zlatar Pašk Kačinari iz Zagreba podnio sudske tužbe radi utvrđivanja činjenica da najveća banka u Hrvatskoj - "Zagrebačka banka" - nije nikad privatizirana, i da su njeni vlasnici Republika Hrvatska i Grad Zagreb. Dana 24.09.2007. na popularnoj TV emisiji "Latinica" govorilo se o "tajkunizaciji" Hrvatske, i o tome kako je Ivica Todorić, od anonimnog dečka, putem povlaštenih kredita, koje mu je u enormnom iznosu bez osiguranja i uz povlaštenu kamatu poklanjao direktor "Zagrebačke banke", postao "tajkun". I to za vrijeme dok su Hrvati živjeli "po skloništima", ili "na prvoj crti u rovu", i dok su onima koji su imali neko radno mjesto plaće iznosile 100 do 150 DM mjesečno. U međuvremenu zagrebački Općinski sud presudio je kako se vlasništvo nad dionicama Zagrebačke banke ima vratiti Republici Hrvatskoj. Koje su stvarne posljedice takve sudske odluke?

Tajkunizacija – ratni zločin  

Sve više ljudi postavlja pitanje da li je ta tajkunizacija svojevrstan ratni zločin, što bi značilo da ista ne zastarijeva, pa da se sva ta nepravda može ispraviti, i sva ta pokradena imovina vratiti. To pitanje je Kačinari u svojem otvorenom pismu Jakši Barbiću postavio još krajem 2004. g., a objavljeno je u "Vjesniku". Tu je ugledni profesor, za kojeg se smatra da je jedan od suvlasnika "Zagrebačke banke" koji je iskoristio gužvu i prepisao dionice na sebe bez pokrića, upitan da li je to što je radio ratni zločin, i da li za tu njegovu odgovornost neće nikad biti zastare. 

Oligarhija plaši ljude kako je povrat pokradene imovine „rušenje sustava“ 

Svi oni kojima ne odgovara da se ovo pitanje pokreće sve više koriste "argument" da se ne smije dirati u velike sustave, jer da se time ruše ti sustavi, odnosno da se time ruši cjelokupan gospodarski, socijalni i politički sustav Hrvatske. Drugim riječima, onima koji hoće vratiti pokradenu imovinu Hrvatskoj, imputira se da rade protiv Hrvatske, pa da joj čak prijete "rušenjem sustava". 

Sustav neće propasti ako se imovina vrati državi i radnicima 

Taj pseudo-argument ne stoji iz više razloga. Vraćanjem opljačkane imovine ne dira se u određeni sustav, već se samo mijenja vlasništvo nad tim sustavom. Razvlašćuje se tajkun, a imovina vraća radnicima i članovima njihovih obitelji po osnovi minulog rada, Državi, mirovinskim fondovima, itd. Na primjer, ako se način na koji je direktor "Zagrebačke banke" poklonio novac Todoriću da postane vlasnikom grupacije "Agrokor", proglasi ratnim zločinom i poništi, o čemu je govoreno na emisiji "Latinica", time se ne dira u poslovanje i funkcioniranje "Agrokora", već se dionice "Agrokora" vraćaju Državi, koja onda mora osigurati građanima, radnicima, braniteljima mogućnost otkupa dionica. Sustav neće propasti ako umjesto jednog gazde, koji je umjetno stvoren u ratu, dobije na tisuće građana Hrvatske kao dioničare pod jednakim uvjetima. Niti će građani kao novi dioničari gasiti proizvodnju, niti će neplaćanjem računa "gušiti" dobavljače i kooperante, niti će sprječavati mlade i sposobne ljude da u tom sustavu traže posao, da u njemu grade budućnost, da ga razvijaju. 

Vraćanjem opljačkanog sustav jača  

Vraćanjem opljačkane imovine jača se svaki sustav čije se dionice vrate Državi i građanima. Naime, kako se to vidjelo u dokumentima objavljenim u emisiji "Latinica", direktor "Zagrebačke banke", (odnosno i drugi direktori banaka) poklanjali su novac odabranima, da bez osiguranja i pod uvjetima i u iznosima koje odrede direktori banaka, "kupe", zapravo "preknjiže" na sebe svu vrijednu imovinu. No time su stvoreni "tajkunski" sustavi, kao na primjer "Agrokor", koji su došli u potpunu ovisnost od direktora banaka, i čiji vlasnici - tajkuni su postali marionete onih koji su iz stvorili. Da bi se tako umjetno stvoreni vlasnici mogli održati, isti moraju "vječno" vraćati kredite bankama, moraju vraćati novac koji nije uložen u razvoj, već je dobiven radi kupovanja vlasništva nad sustavom. Zato je otplata tih kredita - kojima nisu kupovani strojevi, kompjuteri, prijevozna sredstva - već su kupovane dionice, veliko opterećenje za te sustave. Novac koji nije uložen, već potrošen, a na kojeg ide kamata (makar i povlaštena), predstavlja opterećenje. Zato jedan sustav poput "Agrokora", premda ima samoposluge, premda prodaje hranu, i stalno dobiva "keš" novac, sam po sebi nikad nema dovoljno novca. To znaju na stotine firmi po Hrvatskoj koje rade kao dobavljači takvog sustava, i kojima se plaća sa zakašnjenjem, ili im se nude kompenzacije, ili platež bez kamata…. "Tajkunski" sustav je uvijek u kroničnoj besparici, jer mora vraćati banci, jer je tajkuna izmislio direktor banke, i postavio ga za gazdu, da bi ovaj, i njegovi potomci, "vječno" vraćali dug banci. 

Dionice kupovane ratnom pljačkom 

Tek se poništavanjem ovog ratnog zločina, ove pljačke, može te sustave osloboditi ovog ropstva bankama. Novac koji je dobiven kao ratna pljačka za kupovanje dionica neće se više vraćati bankama. Samo krediti korišteni za razvoj su krediti koji će ostati. Ali novac uložen u stvaranje nove vrijednosti uvijek oplodi sebe i servisiranje kredita uloženih u razvoj neće biti problem niti jednom sustavu. No oslobađanje velikih sustava od ove kronične nelikvidnosti će omogućiti silan razvoj malog poduzetništva, jer će niz kooperanata i dobavljača biti redovno plaćano, čime će stotine manjih firmi po Hrvatskoj u kratko vrijeme silno osnažiti. Tako će i te manje firme početi širiti svoje kapacitete, povećavati broj zaposlenih, razvijati se… 

Vraćanje opljačkane imovine rješava pitanje vanjskog duga 

Vraćanjem opljačkane imovine omogućit će rješenje pitanja vanjskog duga, te će ojačati mirovinske fondove u Hrvatskoj. Vraćanje opljačkane imovine, dovest će do najveće tabu-teme Hrvatskog društva, do banaka. Jer npr. za "Zagrebačku banku" - najveću banku u Hrvatskoj nitko ne zna kada je i kako postala privatna. Ne postoji niti jedan papir o tome. Država nema odgovora, a zna jedino to da od te "privatizacije" nije dobila niti centa. Kad se "prestalo pucati", direktor "Zagrebačke banke" je "objasnio" pokojnom predsjedniku da je njegova banka privatna i da on zastupa privatni kapital. Kada i kako, to nitko ne zna. 

Povratak vlasništva nad bankama – nova gospodarska snaga  

Dakle vraćanje opljačkane imovine značit će i povratak banaka u državni portfelj. Time će država steći mogućnost da za dionice tih banaka raspiše legalne natječaje i da njihove dionice ponudi na tržište. To znači da će se kao zainteresirani kupci pojaviti mnoge strane banke, koje će za te dionice platiti realnu cijenu, čime će Država steći gospodarsku snagu kojom će moći razriješiti pitanje vanjskog duga i prezaduženosti, te pokrenuti novi investicijski val. Osim toga građanima, braniteljima, radnicima koji su radili u tim bankama i članovima njihovih obitelji, mirovinskim fondovima, itd., omogućit će se stjecanje dionica banaka. Što bi npr. za obitelji branitelja, za školovanje njihove djece značilo vlasništvo dionica "Zagrebačke banke"? Ili što bi za umirovljenike značilo to da mirovinski fondovi dobiju dionice iste banke? 

Obračun s korupcijom i izgradnja pravnog sustava 

Povrat opljačkane imovine omogućit će eliminaciju korupcije i uspostavu pravne države.  Dok god ključne gospodarske pozicije - kontrolu nad dionicama banaka i velikih gospodarskih sustava - drže pojedinci koji su te pozicije zauzeli svojevrsnim ratnim zločinom - ratnom pljačkom, i koji se boje zakona i reda, dotle će Hrvatska biti "zemlja korupcije", zemlja bez pravne države. Onaj tko ima financijsku moć, ima i političku moć. Ako je financijska moć koncentrirana u rukama ratnih pljačkaša, onda politika djeluje na način da ih štiti. Budući da je svakom kriminalu neovisno pravosuđe glavni protivnik, ovakav odnos snaga u zemlji, temeljen na dominantnoj poziciji ratnih pljačkaša, nužno onemogućava uspostavu pravne države. Tek bi povratom opljačkane imovine država kao takva dovoljno ojačala da bi mogla početi uspostavljati red. Tek bi disperzijom financijske i gospodarske moći na način da se opljačkana imovina rasporedi građanima, braniteljima, mirovinskim fondovima, stranim ulagačima koji bi kupovali na natječajima svježim novcem po principu najbolje ponude, itd., tek bi tada nastali uvjeti da sustav može funkcionirati, te da se korupcija efikasno suzbije. Tek bi eliminacijom ovog lobija i povratom opljačkane imovine nastali preduvjeti za obračunavanje s korupcijom, te za uspostavljanje pravne države i vladavine prava. Put ka pravnoj državi će svakako biti proces koji će trajati, ali on ne može započeti dok postoji jaki lobi koji drži banke i velike sustave i koji se boji svakog neovisnog sudstva, jer bi prvi pred takvim sudstvom mogao završiti u zatvoru. 

Stoga povrat opljačkanog ne ruši sustav, već stvara preduvjete da sustav počne funkcionirati.

Vezana tema: Općinski sud u Zagrebu poništio privatizaciju ZABE.  

R.K.