logo - domagojmargetic.com

http://www.domagojmargetic.com/index.php?option=com_content&task=view&id=811&Itemid=2

 


 

 

 

Kriminal u Zagrebačkoj banci  

KRIMINAL U UPRAVI ZAGREBAČKE BANKE

 

TAJNI DOKUMENTI O PRIVATIZACIJI
ZAGREBAČKE BANKE

 

Uprava Zagrebačke banke vješto je osmislila projekt privatizacije na način da većinski paket dionica Banke ostane u vlasništvu Banke, odnosno ostane u obliku trezorskih dionica na raspolaganju Upravi Banke, koja je upravo manipulacijama tim dionicama došla na čelna mjesta u Banci i oštetila, ne samo banku, već i državni proračun te građane, komitente i dioničare banke za otprilike više od desetak milijarda kuna u vremenu od 1989. do 2004. godine. Prema nekim informacijama i dokazima kojima raspolažu bivši komitenti i dioničari Zagrebačke banke, ta je poslovna banka, odnosno njezina Uprava samo otimačinom novčanih, gotovinskih depozita građana u proteklih petnaestak godina stekla protupravnu dobit veću od 3,4 milijarda kuna, odnosno čak i više kada bi se obračunavala valutna razlika u tečaju kune i deviza u kojima su gotovinski iznosi bili položeni na račune Zagrebačke banke. Primjerice, poznati zagrebački zlatar Paško Kačinari koji je na depozitnom, gotovinskom računu kod Zagrebačke banke imao iznos od gotovo 300 tisuća njemačkih maraka, ostao je administrativnom manipulacijom i krovotvorenjem papira od strane uprave banke bez tog iznosa. Objašnjenje Banke bilo je kako ne znaju gdje se i na koji način izgubio novac koji je taj poduzetnik imao položen kod Zagrebačke banke. Nije to jedini takav slučaj. Iz tih pljačkaških operacija Uprava Zagrebačke banke akumulirala je nezakonito stečenu, tajnu dobit koju je koristila za ilegalni projekt privatizacije Zagrebačke banke. Hrvatska Vlada do 2000. godine nikada nije imala uvid u te procese koji su se događali u banci, niti je Uprava Zagrebačke banke ikada imala suglasnost HDZ-ove Vlade za privatizaciju na način na koji su je proveli. Njihov je projekt pravi obrazac funkcioniranja bankarske mafije u Hrvatskoj i ilegalnih financijskih operacija moćnog financijskog lobija.

 


Link na dokumente:
http://www.domagojmargetic.com/index.php?option=com_content&task=view&id=651&Itemid=74 


 

Hrvatska narodna banka znala je za kriminal i nije ga spriječila



Odvjetnik Ozren Tatarac svojim je pismom i analizom, od 5. ožujka 2003., pod nazivom «Prijava sumnje na zakonitost knjige dionica Zagrebačke banke d.d. i prijedlog za provođenjem izravnog nadzora poslovanja Zagrebačke banke d.d.»,upućenim Hrvatskoj narodnoj banci upozorio središnju monetarno-financijsku instituciju zaduženu za nadzor banaka na kriminal u Zagrebačkoj banci. «Knjiga dionica Zagrebačke banke d.d. nije zakonita jer je naknadnim retroaktivnim odlukama broj dionica prve emisije više nego podvostručen, i to četiri i pol godina nakon emitiranja te prve emisije ... Proizlazi dakle da je naknadno povećavan broj dionica i temeljni kapital banke, i to retroaktivno s datumom 27.12.1989. Što je još važnije, te odluke donesene su na nezakonit način, tj. donesene su na skupštini dioničara u kojoj već sudjeluju novi dioničari, a da skupština dioničara koji su trebali dati pristanak na promjene u broju dioničara i temeljnom kapitalu nikada nije održana. Osim toga ove promjene nisu na propisan način registrirane kod Trgovačkog suda u Zagrebu ... Valja naglasiti da pri tome Zagrebačka banka d.d. nije prijavila povećanje temeljnog kapitala niti je prijavila emitiranje novih dionica». Ovaj su dopis sa detaljnom analizom u prilog ovakvim optužbama dobili na ruke i guverner Rohatinski i bivši SDP-ov premijer Ivica Račan.   Prema mojim informacijama nakon toga je uslijedilo savjetovanje između guvernera Željka Rohatinskog i bivšeg ministra financija Mate Crkvenca oko toga što učiniti po tom pitanju. U suglasju s tadašnjim premijerom Ivicom Račanom donesena je politička odluka na vrhu kako «Zagrebačku banku ne treba dirati». Za uzvrat Franjo Luković je omogućio niz financijskih operacija SDP-ovcima dok su bili na vlasti, te im je osmislio sustav izvlačenja proračunskog novca na izvdojene račune u inozemstvu. Da je postojao politički dogovor o neistraživanju kriminala u Zagrebačkoj banci dokazuje i pismo Hrvatske narodne banke, Sektora nadzora i kontrole, od 20. ožujka 2003., upućeno odvjetniku Ozrenu Tatarcu, a potpisano po izvršnoj direktorici u HNB-u Mariji Mijatović-Jakšić. «Sve navedeno u dopisu i dokumentaciji, koju ste u privitku dostavili, pažljivo smo proučili te Vas u svezi prijedloga i zahtjeva upućenih Hrvatskoj narodnoj banci obavještavamo o sljedećem. Hrvatska narodna banka, sukladno članku 115. Zakona o bankama, obavlja nadzor poslovanja banaka ocjenjujući zakonitost i pravilnost poslovanja banke, njezinu sposobnost upravljanja rizicima u poslovanju». Usprkos što je očito da je HNB upravo prema zakonu obvezan izvršiti nadzor zakonitosti poslovanja zagrebačke banke, bez posebnog obrazloženja ovim je dopisom HNB odbio to učiniti, čime je središnja banka izravnmo stala u zaštitu kriminala u jednoj od poslovnih banaka, pružajući formalno-pravni paravan bankarskoj mafiji za njezino daljnje djelovanje. Dokaz tomu je i prepiska odvjetnika Tatarca sa Hrvatskim fondom za privatizaciju u 2003. godini. Naime, HFP i HNB prebacivali su odgovornost za nadzor nezakonite privatizacije Zagrebačke banke s jedne institucije na drugu, time oduzimajući dragocjeno vrijeme za istragu o točnosti navoda o kriminalu u banci. Krešimir Starčević svojim je pismom od 26. rujna 2003. zanijekao bilo kakvu odgovornost Fonda za privatizaciju i svu odgovornost pokušao prebaciti na Hrvatsku narodnu banku. «Hrvatski fond za privatizaciju nema nikakvih ingerencija nad privatizacijom banaka pa tako niti Zagrebačke banke, jer su banke privatizirane po posebnom zakonu ... Stoga vas upućujemo da, radi preispitivanja osnovanosti pritužbi dopis proslijedite Hrvatskoj narodnoj banci». Potvrdom Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-7997/02, od 26.8.2002. sudac Ivica Škunca potvrdio je kako Zagrebačka banka u vremenu od 27.12.1989. do 31.12.1993. nije prijavila sudu na zakonit način povećanje temeljnog kapitala, štlo dokazuje tvrdnje o nezakonitom povećanju broja dionica i fiktivnoj dokapitalizaciji od strane Uprave Zagrebačke banke. Jednako tako te tvrdnje dokazuju i potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-2955/2002, od 21.5.2002. i potvrda broj R3-8602/02, od 26.8.2002., potpisane po sudcima Trgovačkog suda u Zagrebu Ivani Mlinarić i Ivici Škuncu.

 

Strogo povjerljivi projekti privatizacije dokazuju kriminal
u Upravi Zagrebačke banke

 

Tajni projekt privatizacije dionica Zagrebačke banke d.d. izradio je Sektor likvidnosti sredstava i vrijednosnih papira i Sektor investicija Banke, a potpisali su ga djelatnici Banke Nikola Kalinić (direktor Sektora likvidnosti sredstava i vrijednosnih papira) i Duilio Belić (direktor Sektora investicija), koji su ujedno izradili tajni hodogram privatizacije i projekt kojim će Uprava Zagrebačke banke zadržati ilegalno većinski paket dionica, te si na taj način osigurati nezamjenjivost na gotovo najbitnijim pozicijama financijske moći u Hrvatskoj. U svrhu realizacije takovog plana Banka je osnovala Holding Zabe, koji je izdavao (prema tajnom planu) Banci nalog za prodaju dionica. Taj se nalog proslijeđivao generalnom direktoru, koji je na temelju diskrecijskog prava imenovao voditelja držbe dionica. Istovremeno generalni direktor i voditelj držabe sami su birali sudionike dražbe i kupce dionica kako bi sebi osigurali najpovoljniju mogući dioničarsku strukturu. Istim je projektom Uprava Banke mogla odobriti kupnju dionica po jeftinijoj cijeni odabranim dioničarima. Na taj način iza pojedinih skupina dioničara «skrivenim» vlasništvom prikrivaju se članovi Uprave banke, koji su de facto vlasnici većinskog paketa dionica Zagrebačke banke. Prvim tajnim projektom, koji su potpisali imenovani djelatnici, zapravo je provedena neviđena pljačka dionica, jer je osmišljen cijeli plan kojim su dionice oduzete poduzećima, te je izvršena prodaja «dionica u vlasništvu poduzeća kojima je vlasnik Zagrebačka banka d.d.» i prodaja «dionica u vlasništvu poduzeća u mješovitom vlasništvu ili u pretežito državnom vlasništvu». Sve se ovo odvijalo bez znanja državnih institucija koje su po sili zakona trebale znati za ovakav «pakleni plan» Uprave Zagrebačke banke, osim tajne suglasnosti Hrvatske narodne banke za ovakav model privtizacije jedne od najvećih hrvatskih banaka. Postojanje takvog plana potvrđuje i Odluka Upravnog odbora zagrebačke banke, sa 37. sjednice održane 15. ožujka 1994., koju je potpisao tadašnji predsjednik UO Đuro Miladin. «Ovlašćuje se Holding Zagrebačke banke d.o.o. na kupnju dionica Zagrebačke banke d.d. I. i II. emisije od poduzeća koja su u djelomičnom ili potpunom vlasništvu Zagrebačke banke d.d. i od poduzeća u pretežito državnom vlasništvu ili mješovitom vlasništvu. Ovlašćuju se direktor Holdinga Zagrebačke banke d.o.o. i glavni direktor Zagrebačke banke d.d. za utvrđivanje cijene po kojoj će se obavljati ova kupnja dionica. Za nadzor odvijanja aukcija imenuje se posebna komisija u sastavu: prof. dr. Jakša Barbić (Upravni odbor Banke), predsjednik Komisije; Marinko Papuga (Zagrebačka burza), član Komisije; Iva Hanžeković (Direkcija pravnih poslova banke), član komisije». Ovaj dokument uz tajni projekt privatizacije Zagrebačke banke dokazuje kako je Uprava banke preko poduzeća kćeri kupovala vlastite odnosno dionice Banke, te na taj način protuzakonito u tajnosti stekla većinski vlasničku paket dionica.

 

Kronologija trgovanja dionicama

 

Dokument «Kronologija trgovanja», koji je vjerojatno dio opširnijeg dokumenta «Izvještaj o prodaji dionica Zagrebačke banke d.d.», u prilično dobroj mjeri razotrkiva trag kojim su nestajale dionice iz vlasničkog portfelja Banke, te put kojim su u tajnosti završavale u rukama Uprave Banke. Prva dražba «na dolje» oržana je 31.3.1994. na dražbi je bilo ponuđeno ukupno 20166 dionica prve emisije, od toga 20 000 dionica u vlasništvu Holdinga Zagrebačke banke i 166 dionica u vlasništvu poduzeća Elektroterma. Ukupno je prodano 20000 dionica koje je podnudio Holding Zabe. Udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 0,96%. Na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je ukupno 999 tisuća 529 njemačkih maraka u obveznicama javnog duga RH. Dakle to dokazuje kako su te dionice kupljene od strane Zagrebačke banke, obveznicama javnog duga kojima je banka raspolagala u trezoru, kako tvrdi moj izvor u banci. Drugo trgovanje održano je 28.4.1994. Ukupno je trgovano sa 26141 dionicom. Prodano je 26000 dionica. udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 1,25%. Na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je milijun 222 tisuće 140 njemačkih maraka u obveznicama javnog duga RH. Treće trgovanje održano je 12.5.1994. trgovano je sa 25000 dionica, te su sve prodane. Udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 1,2%. Na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je ukupno milijun 175 tisuća njemačkih maraka u obveznicama javnog duga RH. Četvrto trgovanje održano je 26.5.1994. Trgovano je sa 34141 dionica, od kojih je prodano 33641 dionica. Ukupni udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 1,65%, a na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je milijun 621 tisuću 697 njemačkih maraka u obveznicama javnog duga RH. Peto trgovanje održano je 9.6.1994. Trgovano je sa 5000 dionica, od kojih su sve prodane. Udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 0,24%. Na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je ukupno 254 tisuće 142 njemačke marke u obveznicama javnog duga RH. Šesto trgovanje održano je 23.6.1994. Ukupno je trgovano sa 7000 dionica. sve su prodane. Udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 0,24%. Na matični broj Holdinga Zabe uplaćeno je ukupno 336 tisuća DEM u obveznicama javnoga duga RH. Sedmo trgovanje održano je 7.7.1994. Trgovano je sa 3140 dionica. Udjel privatnog vlasništva nad Zagrebačkom bankom povećan je za 0,10%. Na matični broj Holdinga zabe uplaćeno je 148 tisuća 905 njemačkih maraka u obveznicama javnoga duga RH. Osmo trgovanje održano je 21.7.1994. Trgovano je sa 6227 dionica. Deveto trgovanje održano je 18.8.1994. Deseto trgovanje održano je 1.9.1994. Jedanaesto trgovanje održano je 15.9.1994.

 

Projekti kojima je Uprava ubrzavala privatizaciju Zagrebačke banke
- stvaranje nove financijske elite

 

Lov u mutnom Uprave Zagrebačke banke nastavljen je dobro razrađenim projektima privatizacije Zagrebačke banke, kojima su taj proces sebi u korist isplanirali do najmanjih detalja. Te je projekte potpisivao direktor Sektora investicija Duilio Belić. Ti tajni dokumenti nosili su naslov «Plan ubrzanja privatizacije dioničke strukture Zagrebačke banke», a datirani su sa 21.3.1994.; 6.5.1994.; 20.6.1994.; 4.1.1995.; dok je projekt «Privatizacija dionica Zagrebačke banke», od 23.3.1995. sa Belićem supotpisao  M. Hećimović. Tim su projektom jasno imenovana i određena poduzeća do čijih se dionica treba dokopati otimačinom na razne načine, a što je u Upravi Zagrebačke banke označeno kao prioritet investicijskog djelovanja. Tim poduzećima davani su ciljano nepovoljni krediti kako bi im se nakon toga oduzimale dionice, koje su kasnije tajnim projektom prodavane Upravi Zabe. Analiza «Proces privatizacije banaka», pod oznakom V/2000, koju je u tajnosti izradio Edo Kosović, uvelike je dokazala kako su se uprave banaka poslužile zakonskim «rupama», te provele nezakonitu privatizaciju, kojom je omogućeno bogaćenje uskog kruga odabranih elita. «Proces pretvorbe i privatizacije banaka u Hrvatskoj realiziran je nezakonitom, prikrivenom, netransparentnom i posrednom pretvorbom i privatizacijom dioničara banke, koji su i samo bili pretežito u društvenom vlasništvu ... Na takav način stvoren je model efikasne političko-bankarske sprege i formiranje snažnih lobija političko-financijske moći ... Banke su najvećim dijelom financirale privilegirane elite, te su tako bile glavne financijske poluge i nositelji procesa pretvorbe i privatizacije». Kao primjer za ovakav model nezakonite privatizacije autor ove analize koristi slučaj privatizacije Zagrebačke banke d.d., za koji tvrdi kako bi mogao biti obrazac privatizacijskog kriminala u hrvatskim bankama. «Opisani model Zagrebačke banke d.d. je sasvim nezakonit i netransparentan, te stvoren bez bilo kakvih internih pravila. Posljedica takvog tipa privatizacije je sračunato «raspršena» vlasnička struktura sa preko 50% nepoznatih inozemnih vlasnika. Pritom nitko od vlasnika nema nikakav relevantan ili većinski utjecaj pa je Banka zapravo privatizirana od strane Uprave i Nadzornog odbora».

 

Poduzeća do čijih je dionica uprava Zagrebačke banke
došla otimačinom, ciljanim zaduživanjem i stečajevima

 

Na opisani način Zagrebačka banka došla je u posjed i vlasništvo svojih dionica od poduzeća koja su raznim malverzacijama tjerana u financijske teškoće. Zbog vjerodostojnosti podataka donijet ćemo neka od imena poduzeća, koja se spominju u privatizacijskoj dokumentaciji Uprave Zagrebačke banke: Željezara Sisak; Dalekovod d.d.; Geotehnika; Industrogradnja; Jedinstvo d.d.; Končar-elektroindustrija d.d.; PIK Vrbovec; Regeneracija-EDIS; Tekstilni kombinat Zagreb; Tempo; TEP; TVIN; Unitas; Vajda stočarstvo; Šavrić d.d.; Brodosplit; Dalmakomerc; Uljanik; Belje; Kemikalija; Derma; PPK Zagreb; Grafički zavod Hrvatske; Jadranturist; Mašinoimpex; Riviera Turist Poreč; Tvornica duhana Zagreb; Hotel Interkontinental; Hotelsko poduzeće Tučepi; Žitnjak; Agrariacop; Agroprerada; Autohrvatska d.d.; Badel 1862; Diona; Dukat; Elektroprojekt; Elektropromet; Hospitalija; Infosistem; Jadran tvornica čarapa; Poljoopskrba; PP Maksimir; Sirela; Staklo Zagreb; Tehnomehanika; TOZ, Trgocentar Zabok; Velebit; Vladimir Gortan; Školska knjiga; Agrokoka; Arenaturist; Astra; Chromos; Gramat; Jadran film; Medika d.d.; Prvomajska; Zvečevo. Navode se i mnoga druga poduzeća, od kojih je planiran otkup dionica kako bi Uprava Zagrebačke banke mogla ostvariti svoj naum.

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu štiti bankarski kriminal

 

Iako sam još 15. lipnja tražio očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, o kaznenoj prijavi protiv Zagrebačke banke, ta je institucija arogantno odbila odgovoriti na pitanja postavljena iz ove redakcije. Tek nakon što smo u prošlom broju objavili tekst poslali su očitovanje o predmetnoj kaznenoj prijavi, koje potpisuje općinska državna odvjetnica u Zagrebu Vesna Abramović, te ga donosimo u cijelosti.

 

«Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je 25. svibnja 2004. kaznenu prijavu Paška Kačinari podnesenu po odvjetnicima Branku Šerić i Ozrenu Tatarac protiv 12 zaposlenika Zagrebačke banke d.d. i drugih nepoznatih osoba djelatnika Zagrebačke banke d.d. zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312 Kaznenog zakona, kaznenog djela povrede obveze voženja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 287 Kaznenog zakona i kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292 Kaznenog zakona.

 

Prijavitelj smatra da su prijavljene osobe počinile gore naznačena kaznena djela u periodu od prosinca 1989. do svibnja 2004. tako što su preinačili knjigu dionica, preinačili poslovne knjige čime je otežana preglednost poslovanja i imovinskog stanja Zagrebačke banke d.d., nadalje da su sastavili isprave neistinitog sadržaja, lažne bilance i time neistinito prikazivali stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja banke. Sve navedene radnje prijavljene osobe su prema mišljenju prijavitelja Paška Kačinari poduzimale s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi Zagrebačke banke.

 

Kako bi to proizlazilo iz obrazloženja kaznene prijave razlozi za podnošenje iste bili bi u činjenici što podnositelj Paško Kačinari prema vlastitom uvjerenju polaže pravo na 164.421 dionicu Zagrebačke banke d.d., a radi čega je podnio tužbe Općinskom sudu u Zagrebu i Trgovačkom sudu, dok istovremeno Zagrebačka banka d.d. u postupcima koji se pred ovim sudovima vode osporava osnovanost ovakvih tužiteljevih zahtjeva.

 

8. lipnja 2004. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je rješenje o odbačaju kaznene prijave iz razloga što u kaznenoj prijavi opisano ponašanje prijavljenih osoba nema obilježja kaznenih djela za koja ih se tereti, ali niti bilo kojeg drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Odluka je uslijedila nakon razmatranja dokumentacije koja je bila priložena kaznenoj prijavi.

 

Rješenje je otpravljeno podnositelju kaznene prijave oštećeniku Pašku Kačinari, a on ima pravo u skladu s odredbom čl. 55 st. 2 Zakona o kaznenom postupku samostalno poduzeti kazneni progon prijavljenih osoba ukoliko drži da za to ima zakonske osnove.»

 

Iz ovog je dopisa potpuno jasno kako bi netko mogao pomisliti da Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu štiti bankarski kriminal. I za puno manje stvari podizali su kaznene prijave, dok na temelju dokumentacije od nekoliko stotina stranica nisu učinili ništa. Zanimljivo je kako su riješili brzo kaznenu prijavu Paška Kačinarija, od 25.5.2004. do 8.6.2004., dok kaznena prijava Vesne Balenović o kriminalu u INI skuplja prašinu po ladicama gospođe Abramović i njezinih prethodnika već nekoliko godina. Na temelju koje metode su istražili ovaj slučaj u samo dva tjedna? Kako su za tako kratko vrijeme provjerili sve navode iz kaznene prijave? Ili se netko dobro pobrinuo da se ništa ne istražuje i ne kopa po prljavom rublju Zagrebačke banke? Vesna Abramović bi zbog ovakvog postupka svugdje u svijetu morala otići sa svoje dužnosti i nakon toga odgovarati zbog svoje uloge pri pomaganju kod počinjenja kaznenih djela.

 

Kako je nezakonito privatizirana Zagrebačka banka



Uprava Zagrebačke banke oštetila državu za 7 milijarda eura

 

Slučaj Zagrebačke banke, zapravo, dokazuje kako su pljačkašku pretvorbu i privatizaciju u Hrvatskoj osmislili i projektirali «stručnjaci» i tehnomenadžerske strukture bivšeg Saveza komunista Hrvatske, odnosno današnjeg SDP-a. naime, projekt privatizacije Zagrebačke banke osmišljen je u poslovno-financijskim krugovima SKH još krajem 1980.-ih godina, te je nova vlast nakon preuzimanja vlasti 1990. zatekla stanje na koje više nije mogla utjecati jer je ta banka već dobrim dijelom bila privatizirana, odnosno njezine dionice i vlasništvo nadzirala je izravno i neizravno Uprava banke. To dokazuju odluke o izdavanju dionica I. i II. emisije Zagrebačke banke, iz kojih se jasno vidi kako je provedena privatizacija, odnosno ranije pretvorba Zagrebačke banke od strane ljudi koje su u upravu banke postavili Račanovi operativci iz bivše komunističke Vlade SR Hrvatske. Uprava Zagrebačke banke ciljano je projektirala vlasničku, odnosno, dioničarsku strukturu banke, odabirom tadašnjih društvenih poduzeća, a sa dugoročnom projekcijom kreditno-dužničko-financijske krize u tim poduzećima, te kasnijeg preuzimanja vlastitih dionica, kao kompenzacije za namirenje dospjeih dugova poduzeća koja su kasnije pretvorena u trgovačka društva (dionička društva) u većinskom državnom vlasništvu. Nije, stoga, pretjerano reći kako je pretvorbeno-privatizacijski kriminal započeo upravo u hrvatskim bankama kojima su na čelu bili povjerljivi kadrovi bivšeg Saveza komunista, ljudi koji su za svoje pozicije morali uživati bezrezervnu podršku Račanova režima prije 1990. godine.

 

Kako je tekla privatizacija Zagrebačke banke?

 

Interni dokumenti Zagrebačke banke otkrivaju trag privatizacije dionica banke fitktivnim vrijednostima, čime je zapravo, stvorena banka bez stvarnog financijskog, dioničarskog kapitala i ulaganja, već su vrijednost njezinih dionica predstavljali papirnati derivati, izmišljene vrijednosti koje je izdavala Uprava banke. Prvi je put Skupština Zagrebačke banke donijela odluku o izdavanju dionica II emisije, na 2. sjednici održanoj 27.12.1989. Banka je tada izdala dionice druge emisije u ukupnoj vrijednosti 500 milijarda dinara, od čega je poduzećima i drugim društvenopravnim osobama izdano dionica u ukupnoj vrijednosti od 250 milijarda dinara, a domaćim fizičkim osobama izdane su dionice u vrijednosti 250 milijarda dinara. Ovaj podatak objavljen u dokumentaciji banke, dokazuje korupijsko-kriminalnu spregu tadašnjeg političkog vrha Saveza komunista s tehnomenadžerima u Zagrebačkoj banci koji su osmislili privatizaciju prije privatizacije koja je uslijedila nekoliko godina kasnije u sklopu procesa društveno-političkih promjena. Potrebno je napomenuti kako je tada već bilo svima jasno da će doći do promjena na vlasti, te ovi dokumenti nedvojbeno potvrđuju tezu kako je mlađa genercija SKH prionula poslu učvršćivanja pozicija financijsko-ekonomske moći za vrijeme kada više ne će držati političku vlast u rukama. U to vrijeme predsjednik Skupštine Zagrebačke banke i čovjek od povjereja vrha SKH bio je Vjekoslav Srb, koji je potpisivao i odobravao ovakve odluke i prodaje dionica. zanimljivo je da su istog dana kada je donesena ova odluka izdane i dionice I emisije. U odluci stoji zapisano: «anka izdaje dionice prve emisije na ukupan iznos od 8.630 milijarda, utvrđenom na Osnivačkoj skupštini, uvećan za uplate do 15.12.1989. i revaloriziran na dan 1.1.1990. (po tomu revalorizacija je izvršena nekoliko dana nakon donošenja odluke o tomu, netko je očito u krivotvorenju papira izgubio «nit» i pomiješao datume, op.a.)». samo par godina kasnije Izvršni odbor, na neki način proširena uprava banke, donio je odluku bez suglasnosti Skupštine Zagrebačke banke o izdavanju nove emisije dionica, pod krinkom «izdavanja vrijednosnih papira». Time je izravno uprava protuzakonito dokapitalizirala banku i izdala nezakonite «crne» dionice, kojima je osigurala vlastiti opstanak na pozicijama financijske moći. Izvršni odbor Zagrebačke banke odlučio je to na svojoj 18. sjednici od 4. lipnja 1991. donošenjem «Odluke o izdavanju blagajničkih zapisa za građane-I emisija». Iz sadržaja odluke ipak je jasno kako se radilo o izvanrednoj ilegalnoj emisiji dionica banke. «Zagrebačka banka izdala je  dvije emisije dugoročnih vrijednosnih papira-dionica, i to milijardu 887 milijuna 115 tisuća dinara i 25 tisuća dionica na donosioca u ukupnom iznosu od dinara 25 milijuna». Ovakve odluke potpisivao je Zdravko Tomičić, zamjenik predsjednika Izvršnog odbora Zagrebačke banke. Na 6. sjednici Skupštine Zagrebačke banke, održanoj 2. travnja 1992. donesena je odluka o izdavanju dionica III emisije na ukupan iznos od 46 milijuna njemačkih maraka.čak 30% dionica te emisije prodano je poduzećima i pravnim osobama, te se kasnije tih dionica «dočepala» Uprava Zagrebačke banke. Nominalna cijena dionice iznosila je 100 njemačkih maraka, a za poduzeća je emitirano 138 tisuća dionica, dok je 322 tisuće dionica prodano fizičkim osobama, koje je odabrala Uprava banke. Godišnje izvješće o poslovanju Zagrebačke banke u 2001. godini dokazuje «mešetarenje» dionicama banke od strane Uprave banke. Iz izvješća je razvidno kako je Uprava Zagrebačke banke sama sebi odobravala opcije za kupnju dionica banke i to za članove Uprave: Franju Lukovića, Nikolu Kalinića, Sanju Rendulić, Milivoja Goldštajna, Zvonimira Jurjevića, Damira Odaka i Tomicu Pustišeka. Prema istom dokumentu dokazivo je da je u svibnju 2002. glavna Skupština Zagrebačke banke (iza čije većine glasova stoje članovi Uprave) dodijelila 26 tisuća 651 dionicu banke članovima Uprave i visokom poslovodstvu, što je na izvjestan način presedan u poslovanju s dionicama, jer nije jasno zbog čega je Skupština Upravi darovala te dionice, kojima ovi kasnije manipuliraju u upravljanju bankom. Radi se o vrijednosti od više desetaka milijuna kuna darovanih dionica, kako tvrdi moj izvor.

 

Nezakonitom privatizacijom država oštećena za 7 milijarda eura

 

Prema stručnim procjenama i dokumentaciji može se procijeniti da je ilegalnom privatizacinjom Zagrebačke banke, pod okriljem Uprave banke, država, odnosno proračun, oštećena za više od sedam milijarda eura, koliko se moglo dobiti za dionice banke na tržištu dionica da je dionice prodavala država, a ne privatni vlasnici koji to nisu postali zakonitim putem. Bez obzira na ove činjenice ispada kako je financijska moć Uprave Zagrebačke banke jača od zakona, te ih se Državno odvjetništvo ne usudi kazneno procesuirati niti istražiti cijeli slučaj. Bankarski kriminal očito uživa zaštitu nekih tijela koja bi trebala voditi računa o zaštiti financijsko-monetarne stabilnosti države i sigurnosti njezinih građana. Ostaje nam za vidjeti hoće li pravna država izgubiti bitku protiv moći bankarskog kapitala i sivih financijskih moćnika u Hrvatskoj.

 

Zagrebačka banka pokušala kupiti šutnju glavnog urednika Hrvatskoga slova

 

Prije par dana nazvala me zaposlenica Zagrebačke banke, koja mi je ponudila da «samo kažem iznos za koji sam spreman prestati pisati o Zagrebačkoj banci, jer rješavali su oni ljudima financije i prije mene». Naravno, odbio sam to i trenutno prekinuo telefonski razgovor s gospođom. Međutim, kako doznajem Zagrebačka banka je, prema tvrdnjama mojeg izvora, samo Europapress hodlingu platila reklame u iznosima većim od pet milijuna kuna kako se ne bi pisalo protiv banke i njezine uprave. Jednak je iznos plaćen nekim drugim tjednicima i dnevnicima, a o svemu postoje i svjedoci u samoj banci. Radi se o pravoj medijsko-financijskoj korupciji i dobro plaćenoj zavjeri šutnje.

 

Krivotvorena revizorska izvješća

 

Prema tvrdnjama iz kaznene prijave Paška Kačinarija, te prema priloženoj dokumentaciji, ispada kako su revizori Zagrebačke banke prema narudžbi Uprave banke «naštimavali» poslovna i revizorska izvješća banke, te kako podatci iz tih izvješća ne odgovaraju stvarnom stanju u poslovnim knjigama i stvarnim operacijama banke. Djelomično to dokazuje i izvješće revizora od 4. ožujka 2003. u kojem se revizorska kuća Prisewaterhousecoopers ograđuje od podataka u financijskim izvješćima banke: «Za ova financijska izvješća iskazana na stranicama od 43 do 116 odgovorna je Uprava banke». Također, prema tim podatcima vidljivo je kako je iz službenih knjiga banke u samo nekoliko mjeseci netragom nestalo 92 tisuće 611 trezorskih dionica koje je banka imala u 2001. godini, a nigdje nije registrirana njihova prodaja ili zarada na tim dionicama. Jednostavno one su s danom 31.12.2002. brisane iz knjiga. Ipak, revizori navode kako uprava raspolaže s nepoznatim brojem trezorskih dionica, koje su stečene kreditnom otimačinom od bivših komitenata banke. Osim toga, za nestali odnosno pokradeni gotovinski depozit Paška Kačinarija Zagrebačka banka dala je tumačenje krivotvorenim izvodom koji nisu mogle objasniti niti ugledne revizorske i savjetodavne kuće u Hrvatskoj, što su poduzeća RRIF i Informator d.d. potvrdili i svojim službenim dokumentima od 21. veljače 2003. i 2. travnja 2003. RRIF tako u svojem dopisu piše: «Ni malo se ne čudimo što priloženu fotokopiju nije znao rastumačiti ni jedna revizor niti knjigovođa. Problem nije u starosti izvornog papira (1991.), nego u njegovu sadržaju, odnosno u tome što se ovdje ne radi ni o knjigovodstvenoj ispravi ni o izvodu iz poslovnih knjiga ... Iz navedenog može se zaključiti da: priložena fotokopija nije izvod ni iz glavne niti analitičke poslovne knjige; nije knjigovodstvena isprava». Takvim nevjerodostojnim dokumentom Zagrebačka je banka pokušala obmanuti Kačinarija u svezi sa «nestankom» njegova novca s računa u Zagrebačkoj banci.

 

Mesićev sponzor Jure Klarić bio je umiješan u financijske igre u Zagrebačkoj banci

 

Prije više od tri godine Jure Klarić, kontroverzni vlasnik Klariko voća, i poduzetnik koji se hvali činjenicom kako je financijski omogućio Stipi Mesiću dolazak na predsjedničku dužnost, vodio je zanimljivi, tajni razgovor o kriminalu u svojem bivšem poduzeću Voće d.d. i Zagrebačkoj banci. Tada je Klarić otvoreno tvrdio da je struktura financijskih moćnika oko Franje Lukovića i Zagrebačke banke, zapravo, jedna od najmoćnijih struktura u Hrvatskoj i kako vlada iz svoje financijske sjene bez većih smetnja. Također u tom je razgovoru Jure Klarić tvrdio kako je financijska mreža SDP-ove Vlade i Ivice Račana u čvrstoj poslovnoj svezi sa Upravom Zagrebačke banke, koja za njih pere novac i odrađuje prljave financijske poslove.

 

Slučaj koji bi mogao srušiti piramidu financijske moći u državi

 

Vlada traži istragu u Zagrebačkoj banci

 

Posljednjih dana javlja se sve veći broj prevarenih građana koji su poslovali sa Zagrebačkom bankom, i koji su prema svojim tvrdnjama i dokumentaciji kojom raspolažu, oštećeni od strane Uprave banke. Prema nekim procjenama izgleda kako bi iznos za koji je Zagrebačka banka prevarila građane i poduzeća mogao prelaziti fantastičnih petanestak milijarda eura, bez kamata koje se zakonski zaračunavaju kroz protek vremena i zbog nastale štete. Čini se, međutim, da u svim svojim protuzakonitim radnjama Uprava Zagrebačke banke računa ne samo na tromost i neučinkovitost hrvatskoga pravosuđa, već i na kriminalnu spregu koja očito djeluje između financijskog bankarskog lobija, struktura u državnom odvjetništvu i pravosuđu (sudstvu). Očito su ti ljudi i te strukture dobro kadrovski premrežene, međusobno se štite i pokrivaju, ali i izdašno financiraju. Činjenice, ipak, i u slučaju Zagrebačke banke govore protiv njihovih najskuplje plaćenih menadžera u Hrvatskoj. Dokumentacija koju je skupio Paško Kačinari sa svojim odvjetničkim timom kojeg vodi Ozren Tatarac, dokazuju možda prvi put u suvremenoj Hrvatskoj kriminalnu spregu financijsko-bankarskog lobija u Hrvatskoj, te razotkrivaju u cijelosti tehnologiju bankarskog kriminala i korupcionaško-protuazkonite privatizacije hrvatskih banaka. Slučaj Zagrebačke banke koji je pokrenuo Kačinari mogao bi konačno srušiti piramidu financijske moći u Hrvatskoj, koja je temeljena na financijsko-bankarskom kriminalu i korupciji državne birokracije, te kadrovskom kontinuitetu partijskih kadrova, prije 90-ih godina prošlog stoljeća.

 

Neovisna analiza optužuje Zagrebačku banku za kriminal i bezakonje

 

Neovisna analiza koju je napisao Edo Kosović 2000. godine, također tvrdi kako je Zagrebačka banka privatizirana na kriminalan način. «Zagrebačka banka d.d. je u bivšoj državi temeljem Zakona o poduzećima konstituirana samo kao dioničko društvo ali još uvijek u gotovo potpunom režimu društvenog vlasništva. U vlasničkoj strukturi banke participirao je samo mali dio kapitala privatnih vlasnika. Na takav način je banka etablirana kao tip banke u mješovitom vlasništvu, što je prvi put i omogućeno donošenjem Zakona o poduzećima. Banka je temeljem navedenog Zakona postala dioničko društvo u mješovitom vlasništvu, ali u najvećem dijelu sa participacijom društvenog kapitala. Dotadašnji Fond osnivača banke koji su činila poduzeća u društvenom vlasništvu, samo je transformiran u dionički kapital, ali još uvijek u režimu pretežnog društvenog vlasništva. Stoga je posve netočna i besmislena tvrdnja same Zagrebačke banke u izvješću banke za 1998. «da je banka privatizirana 1989. godine» prema Zakonu o poduzećima. U jednom drugom dokumentu «Izvješće o dionicama Zagrebačke banke d.d.» iz 1995. tvrdi se pak da je početak intenzivne privatizacije banke započeo Odlukom o prometu dionica Zagrebačke banke d.d. iz 1993. tada se organizira «javno» trgovanje dionicama u jeku najžešćih ratnih operacija. Namjerno i dirigirano se utvrđuje vrlo niska prometna vrijednost dionica i u zatvorenom krugu se omogućuje njihovo stjecanje. U to vrijeme banka ostvaruje vrlo dobre financijske rezultate a dionice su kupovane po prosječnoj cijeni od DEM 47 za nominalu od 140 odnosno 100 DEM. Tako je stvoren prostor da se u privilegiranom krugu sudionika koji su kreirali uvjete i kojima su bile dostupne informacije ostvare enormne zarade. Dionice kupljene za 47 DEM u vrlo kratkom roku narasle su na 600 DEM. U potrazi za mogućim indirektnim uporištima za privatizaciju banke, Zagrebačka banka konstatira da je banka privatizirana na temelju Uredbe o plaćama. U Kontekstu navedenog propisa koji sa privatizacijom nema nikakve veze privatnim kapitalom banka tretira i kapital onih svojih dioničara koji su samo upisali (a ne i uplatili) više od 51% dioničkog kapitala. Ovo pokazuje potpuni kaos i apsurdnost situacije koja je stvorena nedonošenjem potrebnih propisa».

 

Skriva li popis fizičkih osoba - dioničara Zagrebačke banke
fiktivno vlasništvo iza kojeg stoje članovi Uprave banke?

 

Popis fizičkih osoba, dioničara Zagrebačke banke sadrži ukupno tisuću i jedno ime dioničara koji u vlasništvu drže 34 tisuće 116 dionica. Prema tvrdnjama mojeg izvora unutar same banke iza većeg dijela tih imena i prezimena krije se, zapravo, fiktivno vlasništvo nad dionicama banke, dok su stvarni, skriveni vlasnici tih dionica članovi Uprave banke ili njihovi osobni povjerenici. Takvu tvrdnju djelomično dokazuje i činjenica da nitko od tih «malih» dioničara nikada nije pokrenuo pitanje povjerenja Upravi banke na Skupštinama, niti je pokrenuto pitanje rasprave o financijskim i izvješćima o poslovanju Zagrebačke banke za koja su čak u jednom trenutku i neki članovi Uprave i revizori tvrdili kako se radi o «neusklađenim» podatcima i podatcima za čiju se (ne)vjerodostojnost tereti isključivo Uprava banke. Posebno su zanimljiva imena fizičkih osoba koje u vlasništvu, prema popisu kojim raspolažem, imaju veći broj dionica. tako je u vlasništvu A.E. čak 1500 glasova na skupštini banke, na ime A.I. glasi 2000 glasova na skupštini, na ime osobe koja je i prema papirima sudjelovala u poslovima Uprave banke jakše Barbića glasi čak 1000 glasova na skupštini, G.M. raspolaže s 568 glasova, G.Š. sa 511, H.A. sa 1297 glasova, J.H. sa 600 glasova, I.M. sa 500 glasova, K.M. sa 1314 glasova, K.Z. sa 3908 glasova, P.Ž. sa 1012 glasova, Š.A. sa 411 glasova, a zanimljivo je da je većinom njihovih glasova upravljao jedan opunomoćenik pod šifrom 100665097. bivši djelatnik Uprave Zagrebačke banke tvrdi kako je upravo takvom metodom «držanja dionica na tuđe ime uz jednog opunomoćenika koji upravlja glasovima» bila praska Lukovićeve uprave za upravljanje njihovim «crnim», ilegalnim dionicama. Ovaj popis dioničara u svakom je slučaju valjan dokument jer je prema njemu sazvana i Skupština Zagrebačke banke održana 22. travnja 2004. godine.

 

Franjo Luković krivotvorio «Izvještaj o zaduženju»

 

 

U kaznenoj prijavi koju je u ime Paška Kačinarija Državnom odvjetništvu predao odvjetnik Ozren Tatarac, među ostalim navodi se i optužba, ali i dokazni materijal za navodno Lukovićevo krivotvorenje službenih dokumenata Zagrebačke banke. «Osumnjičenici su nepoznatog dana u Zagrebu naložili pravnoj službi, što je ista i učinila 28.11.2002., da dostavi Općinskom sudu u Zagrebu u spis parnice broj P-4090/02, krivotvoreni «izvještaj o zaduženju». Taj krivotvoreni dokument trebao je dovesti sud u zabludu, te ga navesti na uvjerenje da tužbeni zahtjev u tim parnicama nije osnovan. Parnica pod brojem P-7453/02 vodi se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu po tužbi Paška Kačinarija iz Zagreba, protiv Zagrebačke banke, radi utvrđenja činjenica da knjiga dionica Zagrebačke banke nije zakonita. Parnica pod brojem p-4090/02, vodi se pred Općinskim sudom u Zagrebu po tužbi Paška Kačinarija protiv Zagrebačke banke radi plateža iznosa od 333.905.982,00 kuna. Dostavom krivotvorenog «Izvještaja o zaduženju» prijavljeni Franjo Luković je namjeravao izbjeći da banka izgubi spor radi plateža iznosa glavnice od 333.905.982,00 kuna, te je namjeravao izbjeći da sud raspravlja o tvrdnji Paška Kačinarija da je Knjiga dionica Zagrebačke banke nezakonita, odnosno da je ista falsificirana. «Izvještaj o zaduženju» je krivotvoren u Zagrebu od strane nepoznatog počinitelja, ali po uputi Franje Lukovića kao predsjednika Uprave Zagrebačke banke ... Revizorske kuće Informator d.d. i RRiF Plus d.o.o. iz Zagreba očitovale su se o izvješću Franje Lukovića na način da su ovlaštena revizorica Marija Šarić iz kuće Informator i direktor kuće RRiF Plus Miroslav Buzandžić pismeno ustvrdili da je prezentirani dokument krivotvorina».

 

Vlada zatražila «mjerodavno postupanje» u slučaju Zagrebačke banke

 

Svojim dopisom od 9. lipnja 2004. (klasa 050-01/04-01/1486, Urbroj 5030106-04-1), Vlada RH zatražila je u predmetu «Inicijativa za pokretanje kaznenog postupka protiv pojedinih djelatnika Zagrebačke banke», «mjerodavno postupanje». Dopis je dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministartsvu pravosuđa, Ministarstvu financija, te Državnom odvjetništvu RH. Na osnovu ovog dopisa uputili smo Državnom odvjetništvu upit, koji je sadržavao i pitanja o prikrivanju cijelog slučaja u Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, te o tomu hoće li i na koji način postupiti u slučaju Vladina dopisa. Državno odvjetništvo nije odgovorilo niti na jedna upit, u dopisu koji potpisuje zamjenik glavnog državnog odvjetnika Mladen Pantlik, već je naš dopis upućen ponovno Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb. Očito je kako netko u DO pokušava i uspijeva u spriječavanju istraga o ovakvim sluačjevima koji bi do temelja poljuljali odnose u moćnim financijskim grupacijama u Hrvatskoj. Samo je pitanje u  čije ime i za čiji račun Državno odvjetništvo to čini, te ignorira dopis Vlade u kojem se traži mjerodavno postupanje.

 

Komisija za vrijednosne papire RH nije reagirala
na prijavu nezakonitosti u trgovini dionicama Zagrebačke banke

 

Odvjetnik Ozren Tatarac je 22. ožujka 2004. podnio prijavu nezakonitosti u trgovanju dionicama Zagrebačke banke Komisiji za vrijednosne papire RH. «Naša stranka sumnja da je Zagrebačka banka ikada prodana navodnom vlasniku iz Italije. Suprotno toj «službenoj verziji», naša je stranka mišljenja da su stvarni domaći nelegalni i nelegitimni imaoci dionica Zagrebačke banke izvršili zamjenu dionica sa navodnim vlasnikom iz Italije, na način da «jedni drugim čuvaju dionice» ... Valja naglasiti da je Zagrebačka banka integrirana u međunarodni financijski konzorcij kojeg čine Unicreditoitaliano iz Milana, te Allianz A.G. iz Njemačke. Budući se ovdje osporava zakonitost preuzimanja Zagrebačke banke od strane navedenog konzorcija, ovime naša stranka spori valjanost financijskih izvješćakonzorcija ... i to u onome dijelu koji se odnosi na učešće Zagrebačke banke u ukupnom dioničkom kapitalu konzorcija». Na prijavu od pet stranica, koja je u cijelosti dokumentirana Komisija nije regairala, time jasno dajući na vremenu Upravi Zagrebačke banke da «presloži kockice», čime je dodatno nanesena šteta i Kačinariju, ali i državi, te Državnom proračunu. Međutim, to i ne čudi, jer su ljudi u Komisiji kao i drugim sličnim institucijama zapravo donedavni kolege Franje Lukovića i njemu sličnih financijskih moćnika koji «drmaju» Hrvatskom. Kadrovska premreženost tako im osigurava i zaštitu od kaznenog progona i bilo kakvih zakonskih posljedica njihovih aktivnosti. Iz njihovih su redova mibilizirani ljudi za takve institucije koje bi ih trebale nadzirati. Tako je krug financijske moći zatvoren.

 

Izvješće o radu Nadzornog odbora Zagrebačke banke
za 1992. ukazuje na nepravilnosti

 

Izvješće o radu Nadzornog odbora Zagrebačke banke za 1992. godinu ukazuje na postojanje nepravilnosti u financijskom poslovanju Zagrebačke banke, te na krivotvorenje i lažno prikazivanje podataka u bilancama i poslovnim knjigama banke. «Na sjednici Nadzornog odbora Zagrebačke banke se raspravljalo o Informaciji o rezultatima revizije poslovanja Zagrebačke banke u 1991. godini koju je sačinila tvrtka KPGM PEAT MARWICK. U raspravi o ovoj temi naglašeno je od strane glavnog direktora i gospodina Holjevca da postoji razlika između bilnace koja je sačinjena u skladu sa propisima za 1991. i bilance koju je prezentiralo navedeno poduzeće u postupku revizije». Iapk, nakon objašnjenja koja je dao Franjo Luković, Nadzorni odbor banke, kojeg plaća Uprava, prihvatio je pozitivno mišljenje o radu Uprave banke i banke u cjelini. Izvješće Nadzornog odbora o tomu je potpisao Marijan Hanžeković, u svojstvu tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora, 30. ožujka 1993.

 

Tko je vlasnik jedne od najvećih «hrvatskih» banaka?

 

Ugovor s Talijanima i Alianzom dokazuje trag
skrivenog vlasništva dionica Zagrebačke banke

 

Tajni ugovor o prodaji Zagrebačke banke

 

Ugovor kojim je nastao koncern «novih» suvlasnika Zagrebačke banke, nakon navodne kupnje dionica banke od strane novih talijanskih suvlasnika, nikada nije objavljen niti je bio dostupan javnosti. Jednako tako, taj ugovor nije bio predmetom bilo interne revizije unutar banke ili kontrole nadležnih institucija i inspektorata u Ministarstvu financija. Zašto je tako važan ugovor skriven od očiju javnosti? Zašto taj ugovor i danas u nekim svojim dijelovima nosi oznaku stroge tajnosti? Prema raspoloživim dokumentima jasno je kako je Uprava Zagrebačke banke, sasvim protuzakonito, izvela pravi bankarski udar u hrvatskom monetarno-financijskom sustavu, te pripremila teren za lažno prikazivanje navodne prodaje Zagrebačke banke strancima. Međutim, jednako tako postoje dokazi kako su u cijelom tom poslu sudjelovali i visoko pozicionirani djelatnici stranih financijsko-bankarskih kuća, te je potrebno do kraja rasvijetliti njihovu ulogu u upitnim financijsko-dioničarskim transakcijama Lukovićeva bankarskog klana.

 

Ugovor iz 2002.

 

Ugovorom koji je u tajnosti potpisan 2001. godine stvoren je dobro osmišljeni financijski sustav «Konzorcij» između tri velika financijsko-bankarska sustava: UniCredito Italiano, Zagrebačke banke i Allianza. Tim je ugovorom, iako tada u potpunoj tajnosti i bez suglasnosti nadležnih državnih tijela, kao i dioničara banke, Franjo Luković kao predsjednik Uprave Zagrebačke banke potpisao tajni memorandum o prodaji dionica Zagrebačke banke stranim investitorima. Međutim, osnovna postavka koju pritom treba ispitati jest radi li se uistinu o stranim vlasnicima, ili je Luković kako bi prikrio desetljeće financijskih malverzacija u Zagrebačkoj banci, jednostavno dogovorio «zamjenu i čuvanje dionica unutar Konzorcija» kako bi se zameo trag financijsko-bankarskom kriminalu, koji je njemu i cijelom financijskom lobiju preko banke omogućio bogaćenje i stvaranje privatnog financijskog carstva čistom pljačkom hrvatske imovine. Memorandum o stvaranju «Konzorcija» dobrim dijelom dokazuje takvu tvrdnju. Istim ugovorom Franjo Luković je u ime Zagrebačke banke dao dionice banke koje su bile u nezakonitom posjedu Uprave i u trezoru banke, na čuvanje stranim partnerima, te je za 80% preuzetog kapitala primio dionice UniCredito Italiano S.p.A., dok je istim ugovorom o zamjeni dionica određeno za tek 20% preuzetog kapitala Zagrebačke banke navodni strani investitori platiti iznos banci u novcu. Iz toga jasno proizlazi da je Franjo Luković i njegova Uprava banke izravno povezana sa stvarnim domaćim, quasi vlasnicima banke, te su ti domaći nazovi vlasnici ovlastili Upravu i Lukovića da u njihovo ime i za njihov račun pregovara i izvrši zamjenu dionica sa stranim poslovnim subjektima, koji će se nakon toga predstavljati kao vlasnici Zagrebačke banke.

 

Tajna radna skupina «Konzorcija»

 

Za izradu Memoranduma o modelu preuzimanja Zagrebačke banke sastavljena je još 2001., prema tvrdnjama mojeg izvora, posebna tajna radna skupina «Konzorcija» koju su činili Franjo Luković, u ime Zagrebačke banke; Roberto Nicastro, u ime UniCredito Italiano; dr. Klaus Junker, u ime Allianza. Ovaj je trojac, navodno, bio zadužen za izradu detaljnog hodograma prodaje Zagrebačke banke stranim investitorima, te su bili zaduženi za imenovanje komisije koja bi nadzirala provedbu hodograma i cijelog Memoranduma o «Konzorciju». Drugim riječima, ovi su ljudi bili glavni «mozak» međunarodne financijske operacije u Zagrebačkoj banci, i svega što je u međunarodnim poslovima «Konzorcija» bilo vezano uz tu transakciju. Očito je, naime, kako je cijeli posao «preuzimanja» Zagrebačke banke bio dogovoren i zbog poslova koje su ostali suidonici u «Konzorciju» mogli lakše obaviti u inozemstvu kroz transakciju navodnih investicija u Zagrebačku banku. Iz tih je razloga trojac odmah po njegovoj izradi Memorandum proglasio tajnom prvo za područje SAD-a, Kanade, Australije i Japana, da bi potom isti podatci postali poslovnom tajnom i za korištenje u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.

 

Komisija za pripremu Ugovora

 

Istim je Memorandumom, navodno, imenovana i komisija koja je bila zadužena za provedbu Memoranduma i nadzor primjene rokova i mjera utvrđenih posebnim hodogramom prodaje Zagrebačke banke stranim partnerima. U sastav komisije imenovani su ljudi iz različitih poduzeća «Konzorcija»: Viviana Vestrucci, iz UniCredita; Manuela Muller, iz iste kompanije; dr. Ilja-Kristin Seewald, iz Allianza; Nicholas Lee i Andrea Soro, iz Dresdner Kleinwort Wasserstein; Hrvoje Poljak, iz Zagrebačke banke; Bill Pollard, Zak Khan, iz Credit Suisse First Boston i David Westover, iz Citigate Dewe Rogerstone. U prilogu sadržaja Memoranduma kojim se imenuje ova komisija, jasno su određene uloge pojedinih poduzeća u transakciji oko prodaje dionica Zagrebačke banke, a čiji predstavnici sudjeluju u komisiji. Tajnim aneksom, kojim se daju diskretni naputci komisiji, određeno je kako se dionice kojima se mešetari u tranaskcijama preko «Konzorcija» ne smiju prodavati kupcima u SAD-u, Japanu, Kanadi i Australiji. Ono što posebno zabrinjava i kompromitira nadležne institucije zadužene za nadzor trgovine vrijednosnim papirima i dionicama jest činjenica da je s cijelom operacijom bila upoznata i Središnja depozitarna agencija (SDA) u Zagrebu, što posredno dovodi u sumnju da su za to znali i Hrvatska narodna banka i tada Crkvenčevo Ministarstvo financija. Tajnim dokumentom bio je postavljen i rok za završetak cijele operacije: 1. ožujka 2002., do 15.00 sati. Kupnje i prodaje dionica, zapravo, nije niti bilo. Dogodila se jedino zamjena dionica, te su naknadno, bez znanja javnosti i nadležnih tijela, potpisani ugovori o čuvanju dionica, iz čega proizlazi da dionice Zagrebčake banke za Franju Lukovića i njegovu ekipu čuvaju njihovi partneri iz Allianza i UniCredito Italiano, dok Luković i ekipa za svoje strane pertnere čuvaju dionice njihovih podzeća. Gotovo da je izvedena savršena, međunarodna, financijska prijevara.

 

Kačinari protiv Lukovića

 

Ovakvu kombinaciju potvrđuje i kaznena prijava Paška Kačinarija, podnesena preko odvjetnika Ozrena Tatarca iz Zagreba. «Nakon što je banka u razdoblju od 27.12.1989. pa do 31.12.1993. retroaktivnim upisivanjem dionica, odnosno brisanjem već upisanih dionica «podesila» odnosno «naštimala» broj dionica kakav ne odgovara stvarnosti, te koji nema ama baš nikakvog uporišta u Zakonu, Zbirci isprava (koja za to razdoblje prema tvrdnji Paška Kačinarija niti ne postoji), odnosno koji nema nikakve pravne niti ekonomske logike, slijedilo je «podešavanje» odnosno «nariktavanje» vlasničke strukture tako upisanih dionica. naša stranka (P. Kačinari, op.a.) posjeduje dokaze da su u razdoblju od 1993. do 1995. Uprava banke organizirala veliki broj namještenih dražbi dionica, na kojim dražbama su tijela Uprave odlučno utjecala na to tko će kupiti dionice, od koga će ih kupiti, po kojoj cijeni će ih kupiti, u kojoj količini će dionice biti kupljene ... Naša stranka sumnja da je Zagrebačka banka ikada prodana navodnom vlasniku iz Italije. Suprotno toj «službenoj» verziji, naša stranka je mišljenja da su stvarni domaći nelegalni i nelegitimni imaoci dionica Zagrebačke banke izvršili zamjenu dionica sa navodnim vlasnikom iz Italije ... Optužbe naše stranke da najveća banka u državi ima krivotvorenu Knjigu dionica predstavljaju najtežu moguću optužbu na funkcioniranje pravnog poretka u području izdavanja vrijednosnih papira i pravnog prometa vrijednosnim papirima ... Naša stranka tvrdi da država nikada nije privatizirala Zagrebačku banku d.d. ... U prilogu ove prijave vam dostavljamo podatak koji govori o tome da su domaći nelegalni vlasnici Zagrebačke banke sa navodnim vlasnikom iz Italije samo zamijenili dionice». O svim nepravilnostima vezanim uz prodaju Zagrebačke banke Talijanima Kačinari je pravovremeno izvijestio i Komisiju za vrijednosne papire RH, koja nije reagirala na njegove tvrdnje i dostavljene dokaze, čime je izravno zaštićen bankarski kriminal pod okriljem Zagrebačke banke. I u podnesku na tužbu pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P-4090/02, zaprimljenim 28. lipnja ove godine u sudskom kancelu dostavljaju se Sudu «novidokazi o manipulacijama Knjigom dionica», kojima se dodatno dokazuje teza o «čuvanju dionica» od strane stranih partnera za stvarne hrvatske vlasnike Zagrebačke banke. Kačinari i u podnesku Sudu tvrdi kako je izvedena prijevara u privatizaciji i kasnijoj navodnoj prodaji banke strancima. «Navodni strani vlasnici samo su izvršili zamjenu dionica sa domaćom ekipom, odnosno sa njihovim najčešće off shore tvrtkama koje su bile, nakon svih manipulacija Knjigom dionica, upisane kao vlasnici banke ... Odnosno navodni strani vlasnici banke nisu njezini stvarni vlasnici, već samo čuvari dionica ... Cijela priča o navodnoj prodaji banke stranim ulagačima samo je farsa radi prikrivanja istine da banka nikada nije ni bila privatizirana, te da je domaća grupa pojedinaca prisvojila dionice banke, te ih potom zamijenila sa stranim subjektima, radi prikrivanja zločina Taj dokaz predstavlja Ugovor o zamjeni dionica, kojeg su supotpisali većinski vlasnici Zagrebačke banke UniCredito Italiano i Allianz, kao strana koja preuzima dionice na čuvanje, te Zagrebačka banka koja ih je povjerila na čuvanje».

 

Utvrđeni hodogram prodaje Zagrebačke banke iz 2002.

 

Prema tajnom Memorandumu izrađen je i detaljni hodogram prodaje banke «Konzorciju», iz kojeg se vidi kako je Franjo Luković unaprijed (iako to formalno-pravno nije mogao znati) jamčio svojim partnerima iz «Konzorcija» navodnu prodaju dionica banke. Tako je hodogram previdio za 15. veljače 2002. objavu ponude za kupnju dionica i početak trajanja roka valjanosti ponude. Za 27. veljače 2002 sazvana je izvanredna Skupština dioničara Zagrebačke banke kako bi se raspravljalo o punudi «Konzorcija», dok je 1. ožujka 2002. planirano zatvaranje roka valjanosti ponude i završetak primanja ponuda za prodaju dionica od strane dioničara Zagrebačke banke. Za isti dan ponovno je bila predviđena Izvanredna skupština dioničara kako bi se odlučilo o novim većinskim vlasnicima, te omogućilo financijske i vlasničke transfere preko banke u Italiji. Također, prema Memorandumu je vidljivo kako je postojao tajni naputak Nadzronog odbora dioničarima kako glasovati na Skupštini, u smislu ponude i preuzimanja banke od strane «Konzorcija». Nakona toga, 5. ožujka 2002. izvršena je zamjena dionica, i to se jasno vidi iz ovog hodograma (kupoprodaje i stvarne investicije zapravo nije niti bilo). Zamjena dionica izvršena je preko poduzeća Dresdner Kleinwort Wasserstein Limited, dok su zamijenjene dionice UniCredita ostale deponirane u njihovom poduzeću. 11. ožujka 2002. sastao se Upravni odbor UniCredita kako bi razmotrio i ocijenio cijelu transakciju, te odobrio njezin nastavak, dok je 13. ožujka gotovinski dio uplate namijenjen Lukoviću i njegovoj upravi bio uplaćen na račun poduzeća Euroclear i Clearstream. Ovaj hodogram, kao i članovi komicije koji su pratili njegovu provedbu i primjenu rokova i mjera, ključni su dokaz kako je Zagrebačka banka zapravo zadržana u rukama moćne financijske grupe oko Franje Lukovića i njegovih partnera. Hrvatska narodna banka znala je za cijelu transakciju, i iako su postojale naznake nepravilnosti i protuzakonitosti ta troma i korumpirana institucija nije djelovala.

 

Hrvatska narodna banka «pokriva» bankarski kriminal u Hrvatskoj

 

Čini se da je Hrvatska narodna banka do sada poslužila kao dobar i vjerni servis bankarskom i financijskom lobiju u Hrvatskoj za njihove financijsko-poslovne malverzacije kojima su ovu zemlju doveli do samog ruba gospodarsko-financijskog sloma. Trebamo konačno reći istinu. Ne bi bilo bankarskog kriminala i problema u hrvatskim bankama da u Hrvatskoj narodnoj banci ne sjede potkupljeni činovnici, potplaćeni i korumpirani guverneri i viceguverneri, te nacionalna bankarska birokracija koju nije briga za zemlju i narod, njima je miris novca i moć koju im osigurava nacionalna pljačka u kojoj sudjeluju najveći afrodizijak koji koriste kako bi dnevno preživjeli. Hrvatska narodna banka pretvorila se u glavnog pokrovitelja bankarsko-financijskog kriminala u zemlji i ne samo to. Ona je postala institucija u kojoj se osmišljavaju i provode kriminalni financijsko-bankarski projekti hrvatske bankarske mafije. Tamo je potrebno poslati specijalce i istražne sudce, a guverneru i njegovim suradnicima mjesto je u hrvatskim zatvorima. Oni trebaju odgovarati za financijsko-gospodarski položaj u kojem se nalazi zemlja, umjesto što nam prodaju laži i obmane svakodnevnim pojavljivanjem u medijima. HNB je daleko dogurala: od središnje nacionalne banke do mafijaškog gnijezda koje je potrebno što hitnije razbiti.

 

Zašto Državno odvjetništvo ignorira zahtjev Vlade
za pokretanjem istrage u Zagrebačkoj banci

 

Sprega Račan – Bajić – Luković – Crnić omogućava pljačku države

 

Iako je ovih dana hrvatska Vlada uputila Državnom odvjetništvu i drugi zahtjev za mjerodavno postupanje, odnosno istragu u slučaju možebitnog kriminala u Zagrebačkoj banci, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić uporno ignorira zahtjeve Vlade, te kako stvari stoje pokriva zagrebačku općinsku državnu odvjetnicu Vesnu Abramović u prikrivanju krimnala u Zagrebačkoj banci, tako što ne pokreće istragu na temelju dokumentacije i kaznene prijave Paška Kačinarija. Kriminalna sprega koju financira Uprava Zagrebačke banke, očito seže vrlo daleko, te na taj način korupcijom samog pravosudnog vrha omogućava se pljačka i financijska ucjena države.

 

Tajni klub sedamnaestorice pravih vlasnika Zagrebačke banke

 

Cijelom operacijom financijskih malverzacija u Zagrebačkoj banci rukovodi tajni klub stvarnih vlasnika banke, čija su imena poznata mojem sugovorniku, te za to posjeduje i dokaze. Naime, trenutno «Klub 17» pokušava zaustaviti i onemogućiti istragu u Zagrebačkoj banci, jer Luković upravo vodi tajne pregovore sa Srbima o kupnji nekadašnje beogradske Jugobanke, kako bi zaokružili svoju regonalnu financijsku moć. Naravno, u svjetlu tih pregovora svaka afera u Hrvatskoj mogla bi onemogućiti i otežati Lukovićeve pregovaračke pozicije sa Srbima. Zato je ovaj i prije nekoliko tjedana na tajnoj večeri sa Mladenom Bajićem i Ivicom Crnićem pokušao dogovoriti barem odgađanje pokretanja istrage o financijskom kriminalu i korupciji u Zagrebačkoj banci. Istovremeno takvim postupanjem Luković prikriva tajnu o pravim vlasnicima Zagrebačke banke, koji su okupljeni u tzv. «Klubu 17». Radi se o javnosti uglavnom poznatim imenima: Franjo Gregurić, N.V., Branko Mikša, I.Č., Mladen Vedriš, Jakša Barbić, Slavko Linić (čiji je predstavnik najvjerojatnije odvjetnik Kovačević), Franjo Luković, Kalinić, Rendulić, B.Š., Vlahović, Drk, Radimir Čačić, D.B. i još dvojica. Cijeli je ovaj projekt za njih osmislio odvjetnički tim Dolički-Bogdanović, koji je s pravne strane omogućio ilegalno preuzimanje Zagrebačke banke od strane «Kluba 17».

 

Nestalo 1,8 milijarda američkih dolara

 

Ova je organizirana skupina doslovno, prema svjedočenju mojeg izvora iz Zagrebačke banke, opljačkala račune banke, oduzimajući ljudima novčane gotovisnke depozite, za što do danas nema nikakvog zakonskog objašnjenja, izvlašćujući gotovinske iznose s pojedinih računa. Ipak, najveća pljačka dogodila se krađom devizne štednje građana, s kojih je računa u Zagrebačkoj banci, posredstvom Lukovića i njegove uprave nestalo više od milijardu i osmasto milijuna američkih dolara, koji su izdvajani na posebne račune preko poslovnih banaka u Istanbulu. Ova je jedna od najvećih operacija izvlačenj novca u suvremenoj Hrvatskoj bila dovršena još tijekom 1991. godine, te su zadnje tranaskcije prebacivanja toga novca na strane račune izvršene 27. travnja 1991.

 

Sprega Državno odvjetništvo-Uprava Zagrebačke banke-Vrhovni sud

 

Naravno istragu ne može onemogućiti i spriječiti bilo tko. Za to je hrvatskom financijskom lobiju, koji je najmoćniji u Zagrebačkoj banci potrebna dobra i stabilna premreženost u pravosudnom sustavu. Bivšim političko poslovnim vezama Franje Lukovića, koji je čvrsto povezan sa Matom Crkvencem, Željkom Rohatinskim i Ivicom Račanom, omogućen mu je izravni utjecaj na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, s kojim je u nekoliko slučajeva kada je Zagrebačka banka bila pred istragom ili štetnim sudskim postupcima, rješavao te predmete na privatnim večerama, dogovarajući ishod tih pravnih sporova i nagodbe s Državnim odvjetništvom ili Bajićem osobno. O tomu mi svjedoči i čovjek koji je očito bio dobro obaviješten o svim njihovim susretima i temama razgovora. S druge strane Franju Lukovića i Ivicu Crnića (predsjednika Vrhovnog suda) povezuje dugogodišnja i isplativa poslovno financijska veza. Naime, Crnić je godinama bio odvjetnik i Franje Lukovića i Zagrebačke banke, te je za Lukovićevu upravu odrađivao nasloženije pravne poslove i navodno naštimavao svojim utjecajem presude u određenim predmetima. Nije nevažno za napomenuti kako je Crnić primao godišni paušal od Zagrebačke banke koji se s javno prikazanim i onim neprikazanim dijelom kretao oko 300 tisuća eura. Čvrsta sprega Bajić-Luković-Crnić, očito onemogućava objekitvnu i zakonitu istragu nad poslovanjem Zagrebačke banke.

 

«Izričita namjera Državnog odvjetništva da prikrije zločin»

 

Mladen Bajić nije reagirao niti na drugi zahtjev hrvatske Vlade za mjerodavnim postupanjem u ovom slučaju učinio ništa. To proizlazi i iz pisma koje su odvjetnici Paška Kačinarija uputili hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu 28. lipnja 2004. «U međuvremenu smo saznali da je Ministarstvo pravosuđa postupilo sukladno Vašem nalogu, te proslijedilo predmet nadležnim tijelima na postupanje. No od strane Državnog odvjetništva uslijedio je postupak za kojeg naša stranka smatra da predstavlja izričitu namjeru Državnog odvjetništva da opstruira Vaše namjere, odnosno, izričitu namjeru Državnog odvjetništva da prikrije zločin». Na odgovor hrvatske Vlae nisu dugo čekali. Vlada je već 9. srpnja 2004. zatražila ponovnim dopisom od Državnog odvjetništva «mjerodavno postupanje» u svezi inicijative za pokretanje kaznenog postupka protiv pojedinih djelatnika Zagrebačke banke. Bajić očito, bez obzira na Vladin zahtjev, štiti svoje prijatelje okupljene oko Franje Lukovića. Kako inače objasniti njegovo ignoriranje financijskog kriminala i pljačke države?

 

Luković u dogovoru s Račanom nezakonito zaduživao državu

 

Iz Lukovićeva prošlogodišnjeg Izvješća razvidno je kako je postojao tajni plan dogovoren između Uprave Zagrebačke banke i Račanove Vlade o ciljanom kreditnom zaduživanju ržave, kako bi se i nakon promjene političke vlasti, poluge financijske moći zadržale u rukama vjerovnika koji su financijski kreditirali državu. To je ujedno i tajna nevjerojatno velikog državnog duga, koji je kao naslijeđe Sanaderovoj Vladi ostavio partijski sekretar Ivica Račan. Izvješće Franje Lukovića točno opsijue transakcije koje su izvođene u dogovoru s Račanovim partijskim vrhom. «Bina Istra-projektno financiranje (veljača 2003.)-Zagrebačka banka imala je ulogu koaranžera u iznosu od 72 milijuna eura ... te komenažera i domaćeg pokrovitelja za uvrštenje na burzu euroobveznica u izdanju Bina Istra u ukupnoj vrijednosti od 210 milijuna eura ... Vlada Republike Hrvatske (radi se o Račanovoj Vladi, op.a.)-koaranžer, potpisnik emisije i pokrovitelj za domaće izdanje obveznica u vrijednosti od 200 milijuna uera ... ovo izdanje predstavlja tranšu u okviru programa vrijednog 500 milijuna eura, koji je započeo 2002. ... ZET-koaranžer kredita u iznosu od 111,93 milijuna eura ... Klinički bolnički centar Zagreb-koaranžer kredita u iznosu od 72,3 milijuna eura ... Pliva-koaranžer i agent kredita u iznosu od 50 milijuna eura ... Hrvatske željeznice-koaranžer i agent kredita u iznosu od 77 milijuna eura i kratkoročnog kredita u iznosu od 500 milijuna kuna ... HEP-glavni menadžer kredita u iznosu od 155 milijuna eura ... Crosco-menadžer kredita u iznosu od 30 milijuna USD ... u toku 2003. također smo finalizirali kredit u iznosu od 270 milijuna eura za potrebe banke. U transakciji je sudjelovalo ukupno 28 banaka iz 13 zemalja ... Prema mišljenju tvrtke Dealogic, ovo je najveći sindicirani kredit ikad odobren nekoj banci ili financijskoj instituciji na području Srednje i Istočne Europe». Potpuno je ,prema podatcima Zagrebačke banke neizvjesno gdje je završilo ovih na čudnovat način dobivenih 270 milijuna eura. Novac se prelijevao preko stotinjak računa i podračuna, preko 28 banaka i preko čak 13 nacionalnih platnih sustava, te je njegov tijek nemoguće pratiti. Uglavnom, prema tvrdnjama mojeg izvora u Zagrebačkoj banci, veći dio toga «kredita» nikada nije vidio legalne račune i zakonite financijske operacije Zagrebačke banke.

 

 

Financijska mafija na čelu s Lukovićem i Račanom pokušati će financijski udar na Hrvatsku

 

Problem kriminala u Zagrebačkoj banci, dakako, treba promatrati puno dublje od njegova površnog konteksta i privida motiva i razloga zbog kojih sudionici te operacije to čine. Radi se, naime, o vješto planiranom i projektiranom financijskom udaru koji je Franjo Luković u dogovoru s Ivicom Račanom i njegovom tehnomenadžerskom elitom okupljenom oko Čačića i HNS-a, isplanirao pravi financijski udar na Hrvatsku već početkom ove jeseni. Cilj te operacije je naravno, destabilizirati Vladu desnog centra i omogućiti reinstaliranje Račanova establišmenta na vlast. Zato Mladen Bajić, koristeći se godišnjim odmorima kao opravdanjem, ignorira Vladine zahtjeve za istragom i rješavanjem kriminala u Zagrebačkoj banci. Sve je to dio dobro razrađene strategije financijskog državnog udara pod račanovim pokroviteljstvom.

 

http://www.domagojmargetic.com/index.php?option=com_content&task=view&id=811&Itemid=2