
|
VELEIZDAJA U DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU |
|
Zanimljiva je brzina kojom je Državno odvjetništvo riješilo nedavnu prijavu Paška Kačinarija o pronađenoj državnoj imovini, odnosno o velikoj pljački Zagrebačke banke koju je provela interesna skupina kojoj pripada i sadašnji predsjednik Uprave Banke Franjo Luković. Iako uobičajeno Državnom odvjetništvu treba i po par godina za rješavanje ovakvih složenih slučajeva i spisa, u slučaju Zagrebačke banke netko se pobrinuo za hitni postupak. Tako je za manje od mjesec dana Državno odvjetništvo na skandalozan način pokazalo nezainteresiranost za organizirani kriminal i korupciju koji se događaju pod najviših političkim pokroviteljstvom i uz štetu za Republiku Hrvatsku koja do sada dosiže iznos i od neko0liko milijarda eura. Ipak, Državno odvjetništvo nije zainteresirano za taj slučaj, ali ne može izrijekom niti odbaciti postojanje kriminalnih aktivnosti koje su navedene u prijavi od 24. ožujka 2006. godine.
Odluka Državnog odvjetništva predstavlja čin veleizdaje
Dokument koji je pristigao kao odgovor na prijavu o kojoj smo pisali na ovom portalu (link na prijavu: http://www.domagojmargetic.com/index.php?option=com_content&task=view&id=879&Itemid=143) zapravo predstavlja krunski dokaz o kriminalnoj sprezi organiziranog bankarskog kriminala na svim razinama i veleizdaji vitalnih nacionbalnih i državnih interesa od najviših političkih do relativno najnižih pravosudnih razina. Iz pisma koje potpisuje zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Zlatko Brlić (Građansko upravni odjel) vidljivo je nekoliko stvari. Prvo, potpuno je razvidno kako Državno odvjetništvo sudjeluje u prikrivanju jedne od najvećih pljačka u modernoj hrvatskoj državi, te štiti osobe udružene u tu kriminalnu organizaciju od bilo kakvog kaznenog progona. Drugo, Državno odvjetništvo ne može i ne želi izrijekom reći kako se u slučaju Zagrebačke banke ne radi o kaznenim djelima, ali istovremeno organizirano po političkom nalogu iz vrha vlasti priječi bilo kakvu istragu tog organiziranog kriminala i osoba udruženih u tu kriminalnu organizaciju. Treće, predstavnici Državnog odvjetništva redovito u prepisci u slučaju kriminala u Zagrebačkoj banci lažu kada je riječ o dokaznim prijedlozima i dokumentima. Tako i u ovom slučaju predstavnik Državnog odvjetništva laže kako nije primio uz prijavu nikakve dokazne materijale, jer mu je poznato i jasno kako je Državnom odvjetništvu u slučaju kriminala u ZABI upućeno više tisuća stranica dokaznih materijala i dokumenata, pa ipak na tu činjenicu zatvaraju oči i ne žele izvršiti provjeru te dokumentacije i pokrenuti istragu na temelju dokaza kojima raspolažu već više od dvije godine. Četvrto, u slučaju kriminala u Zagrebačkoj banci sustav pravosuđa u Republici Hrvatskoj delegitimira sam sebe i proglašava se nenadležnim, dok istovremeno odgovornost za istragu o kriminalnim aktivnostima u ZABI prebacuje na druge institucije koje nisu ovlaštene za kazneni progon, ali su i mogući suučesnici u organiziranim kriminalnim aktivnostima u Zagrebačkoj banci poput Hrvatske narodne banke, Komisije za vrijednosne papire i Državne revizije. Pokrivanje organiziranog kriminala i korupcije na taj način, kako to rade djelatnici i visoki dužnosnici Državnog odvjetništva predstavlja čin veleizdaje i sudjelovanja u velikoj nacionalnoj pljački koju provodi postkomunistička oligarhija presvučena u nove političke boje marionetskih, lijevih i desnih političkih stranaka i strančica. Zlatko Brlić tako je, poštujući naredbu nekog svog nadređenog koji mu je naredio zanemarivanje dokaza i odbacivanje ovakve prijave postao veleizdajnik, a da toga možda nije niti svjestan. Pri tomu je pomogao financijskoj oligarhiji u Hrvatskoj u prikrivanju ekonomskog zločina teškog više milijarda eura, ali i ne samo to. Prikrivanjem organiziranog kriminala u Zagrebačkoj banci Državno odvjetništvo sudjeluje u dezintegraciji međunarodnog financijsko – monetarnog sustava, što od nedavna dokazuje i slučaj Hypo banke i istrage kriminala u Hipici u Austriji. I trag kriminala u Hypici vodi u Hrvatsku, a istraga će pokazati kako su hrvatske vlasti skoro tri godine prikrivale organizirani kriminal i korupciju u Hypo banci. U ovom slučaju, međutim, istragu vode austrijski krim policajci i Interpol, a isto bi se uskoro moglo dogoditi i sa Zagrebačkom bankom, zbog nesposobnosti hrvatskih vlasti i sabotaže unutar hrvatskog pravosudnog sustava koji je umrežen u organizirani bankarski kriminal i međunarodno pranje novca.
Pismo zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu
„Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo je Vaš dopis dana 24. ožujka 2006. u kojem nas obavještavate o prijavi prava Republike Hrvatske na dionicama Zagrebačke banke d.d. koja je navodno „pronašla“ Vaša stranka Pašk Kačinari iz Zagreba“, stoji u pismu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, od 13. travnja 2006., broj XXXIV-R-DO-167/06. „Upućujemo se da se sa Vašim zahtjevom obratite Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Komisiji za vrjednosne papire Republike Hrvatske odnosno Državnom uredu za reviziju“. Međutim, u istom dopisu Državno odvjetništvo nije izrijekom donijelo odluku kako se u slučaju Zagrebačke banke ne radi o prijavljenom kriminalu, već su se jednostavno proglasili nenadležnima i odgovornost prebacili na druge institucije Republike Hrvatske, koje ionako već imaju prijave, dokumentaciju i dokaze o organiziranom kriminalu u Zagrebačkoj banci.
Oligarhija pada na slučaju ZABE
Zapravo pismo Državnog odvjetništva dokazuje i paniku u redovima postkomunističke oligarhije koja sada na sve moguće načine pokušava sačuvati stečene financijske i političke pozicije moći. Ipak, slučaj organiziranog kriminala u Zagrebačkoj banci razotkriva obrazac komunističke tranzicije u Hrvatskoj i oligarhijskog sustava vladanja i ekonomske tranzicije u Hrvatskoj. To, dakako, dovodi u pitanje cjelokupni proces demokratizacije i demokratske tranzicije Hrvatske, što bi vrlo brzo moglo dovesti do stvarnih promjena u Hrvatskoj i rušenja te premrežene oligarhije. Stoga su ovo posljednji trzaji trulog režima koji jednostavno prije ili kasnije mora pasti, a njegovi predstavnici odgovarati za počinjena kaznena djela.
Domagoj Margetić
|