Mali akcionari Zagrebačke banke iz Hrvatske vode pravni spor protiv menadžmenta te banke koji bi nakon njegove internacionalizacije mogao uzdrmati polovinu svjetskog finansijskog tržišta.

Pašk Kačinari, zagrebački zlatar i akcionar Zagrebačke banke, tvrdi da je ta banka početkom devedesetih privatizovana na misteriozan način te da niko od nadležnih hrvatskih institucija ne zna kako je ta transformacija izvršena.

Njegov advokat Ozren Tatarac napominje da su Zagrebačku banku u međuvremenu, 2002. godine preuzeli UniCredito, jedna od najvećih italijanskih banaka i "Allianz", velika svjetska bankarsko-osiguravajuća kuća sa sjedištem u Njemačkoj. Ističe da novi vlasnici ne mogu dokazati da je Zagrebačka banka preuzeta od pravih akcionara.

U vezi s tim Kačinari je u Sjedinjenim Američkim Državama angažovao advokata koji bi, kako najavljuje, do 25. decembra ove godine trebao prijaviti "Allianz" i UniCredito zbog toga što su, kako smatra, prikazali lažne podatke o akcionarskom kapitalu u dijelu koji se tiče Zagrebačke banke.

Prijava za prevaru na tržištu kapitala dostaviće se nadležnom tijelu Kongresa SAD zaduženog za kontrolu hartija od vrijednosti, dok je

Svjetska banka o slučaju obaviještena je u junu ove godine.

 

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI

Kačinari, inače, vodi sudski spor sa Upravom Zagrebačke banke, koju optužuje da su ga prevarili nakon što je sa njima 1990. godine potpisao ugovor kojim je banka u njegovo ime trebalo da kupi akcije iz sopstvene emisije. Banka je to izvršila, ali je za Kačinarijevih 100.000 njemačkih maraka kupila zanemarivo mali broj akcija.

Nijedan organ u Hrvatskoj, od Narodne banke, Komisije za hartije od vrijednosti i Fonda za privatizaciju nije se htio ozbiljno pozabaviti tom prevarom, uglavnom se proglašavajući nenadležnima i prebacjući vrući krompir u tuđe ruke.

Tatarac navodi da je prvostepeni Trgovački sud osporio pravni interes Kačinarija da podnese tužbu ne ulazeći u predmet spora, odnosno tvrdnje da su knjige akcionara falsifikovane.

"Na tu odluku smo se žalili i to je od januara 2004. godine na drugostepenom Visokom trgovačkom sudu na kojem spor još traje", kaže on.

Slučaj "Kačinari" je samo vrh ledenog brijega u misterioznoj privatizaciji Zagrebačke banke koja je za vrijeme rata, prema navodima malih akcionara, praktično oteta od pravih vlasnika tako što su ljudi iz njenog rukovodstva nelegalnim aktivnostima prisvajali zakonite akcije i depozite banke.

Zagrebačku banku je, inače, u decembru 1989. godine osnovalo ukupno 1.287 tadašnjih društvenih firmi, odnosno praktično cijela privreda SR Hrvatske, ali i mnoga preduzeća iz drugih republika bivše SFRJ.

Kao glavne aktere "balkanske prevare vijeka" Tatarac navodi Franju Lukovića, predsjednika Uprave banke, i krug njemu bliskih ljudi. Tereti ih da su u cilju preuzimanje banke falsifikovali knjigu akcija i poslovne knjige, sastavili isprave neistinitog sadržaja, lažne bilanse...  

Uprava banke je navodno iskoristila ratni haos te je bez ičije kontrole povećavala broj akcija i emisije serije A kojih je na dan emitovanja u 1989. godini bilo 851.827. Taj broj je bez pravog pokrića stalno rastao sve dok se na 31. decembar 2003. godine nije ustalio na 1.862.115 akcija.

Dok je preko milion akcija i emisije serije A Zagrebačke banke nastalo doslovno ni iz čega, dotle je banka iz svoje knjige brisala akcije koje su nesumnjivo emitovane.

 

AUKCIJE

U toku 1994. i 1995. godine Uprava banke je organizovala niz aukcija na kojima je banka birala ko će kupiti akcije i po kojoj cijeni. Bitno je istaći da u to vrijeme nije postojalo institucionalizovano tržište pa je Uprava banka organizovala interne aukcije po pravilima koje je sama propisala. 

"Te aukcije su bile farsa, jer su isti ljudi bili organizatori aukcije, punomoćnici prodavaca i kupci. Da bi se snašli u toj prevari napravili su i skicu, takozvani hodogram, u kojem su čak izmislili novu riječ - 'jeftimba', da označe postupak maksimalnog snižavanja cijene akcije, kako bi je kupac, odnosno oni sami kupili praktični besplatno", tvrdi Kačinari napominjući da o svemu postoji pisani trag.

Na taj način je Zagrebačka banka i prije početka procesa privatizacije u Hrvatskoj postala privatna, a da niko u državi sa tim nije bio upoznat.

U prilog toj tezi Tatarac navodi izjavu Ivića Pašalića, dugogodišnjeg saradnika prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, da niko u Kabinetu predsjednika "nije imao pojma kako je banka privatizovana". Dodaje i da je Davor Štern, bivši ministar ekonomije, u medijima kazao kako "nema nikakvih saznanja o procesu privatizacije banaka".

 

VODI SE KAO PRIVATNA

Iako Vlada Hrvatske, Narodna banka, Državna revizija, Fond za privatizaciju, ne znaju kada je i kako ta banka privatizovana, ipak, je svi vode kao privatnu.

"To je isto kao tvrditi da neko postoji, a da se pouzdano ne može utvrditi da se rodio", slikovito opisuje Kačinari.

Mali akcionari, takođe, imaju saznanja da novi vlasnici Zagrebačke banke, UniCredito i Allianz, nisu kupili akcije najveće hrvatske banke po tržišnoj cijeni već putem zamjene akcija s "nepoznatim većinskim akcionarima", od čega je samo 20 odsto vrijednosti posla isplaćeno u gotovini.

Iako su to poznate pojave na tržištu kapitala, ono što je prilično sumnjivo je, kako ističe Kačinari, činjenica da su "tajanstveni akcionari" Zagrebačke banke uspjeli prodati nepostojeće akcije renomiranim međunarodnim finansijskim institucijama.

Zbog svih misterioznih radnji u Zagrebačkoj banci, mali akcionari su uvjereni, da preuzimanje banke koje su izvršili UniCredito i Allianz nikad ne bi moglo biti obavljeno u uređenim zemljama Zapada gdje te velike finansijske kuće baziraju svoje poslovanje. Time nisu povrijeđena samo prava Kačinarija, nego i akcionara UniCredita i "Allianza" širom svijeta, jer se procjenjuje da bi vrijednost tih akcija mogla uveliko biti ugrožena nakon što su te dvije finansijske institucije preuzele "virtuelne" akcije Zagrebačke banke.

"Stanje se ukratko svodi na sljedeće. Jedna grupa sasvim nelegalnih kvaziakcionara, preko svojih of šor firmi 'drži' akcije Zagrebačke banke i od svojih čuvara iz Italije i Njemačke, za to prima naknadu, odnosno dividendu", zaključuje Kačinari.

 

Sam protiv svih

Interesantna je priča Kačinarija o tome kako izgledaju sjednice skupština akcionara Zagrebačke banke na kojima redovno učestvuje tek da, kako kaže, niko od čuvara akcija iz Njemačke i Italije, te iz Uprave banke ne bi mogao reći "nisam znao".

"Na Skupštini me preglasaju za preko 890.000 glasova, ali čuju sve moje argumente. Slušaju to satima svake godine, ali nemaju baš nikakav protivargument. Nisu navikli da im neko postavlja pitanja i zato su zbunjeni", kaže zagrebački zlatar.