Posl.br.LXXXII-P-4090/02

PRAVNA STVAR:

TUŽITELJ: Pašk Kačinari, zlatar iz Zagreba Frankopanska 9,

TUŽENIK: "ZAGREBAČJKA BANKA" d.d. Zagreb, Paromlinska 2

RADI: plateža iznos 333,905,982 kn s.p.p.

Broj parnice kod općinskog suda u Zagrebu P-4090/02

Na zahtjev tužitelja, ovlaštenja i izdanog nalog za vještačenje od 1. srpnja 2005. godine, prihvatio sam zadatak vještačenja u gornjem predmetu.

Zapisnici o raspravama, kod Općinskog suda u Zagrebu kao i podnesci tužitelja, odgovori tuženika, te Zakonski propisi, Statut Zagrebačke banke d.d. i odluke Skupštine dioničkog društva, Zagrebačke Banke, a posebno GLASNICI ZAGREBAČKE BANKE d.d. i to:

• Glasnik br. 2 (117) od 3. travnja 1989. g. (Zakon o Bankama član, po čijem članu 13 je tužitelj postao izvornim osnivačem Banke. )

• Glasnik br. 4(119) 27.11.1989 (primjene Zakona o bankama)

• Glasnik br. 6 (121) od 07-12-1989 (Statut ZABA i drugi akti)

• Glasnik br. 122 od 01-03-1990 (izmjene i dopune Statuta – Odluka o izdavanju dionice I emisije, gdje se u čl.3 izričito navodi da je u prvoj emisiji dionica izdano 863.000.strna 32.

• Glasnik br. 2(123) od 02-04-1990 (Pravilnik o kamatama)Depoziti po viđenju 6% Str. 20.

• Glasnik br. 3 (124) 23. VII. 1990 (Izmjene i dopune statuta)

• Glasnik br. 5(126) 28 XII.1990 (Razne odluka i Pravilnik o kreditiranju –Zamjena potvrda dionicama

• Glasnik br 2.(128) od 08.VI.1991 (Statut Zagrebačke banke čl.15,- str, 5 gdje se izričito navodi da će se pribrajanjem dijela neisplaćene dobiti osnovnoj glavnici povećavati osnivački kapital banke, a što izrijekom znači da će se uvećavati nbroj dionica izvorne emisije. )Poslovna politika za 1991 –Toč 6.3.-omogućiti internu prodaju dionica banke, otkupljivati vlastite dionice od poduzeća i njihovom prodajom novim vlasnicima naplaćivati svoja potraživanja i ujedno disperzirati vlasništvo na što veći broj sposobnih dioničara. Istodobno banka će u toj akciji eventualno upotrijebiti i mogućnost zamjene dionice na ime u dionice na donosioca i tako pridonijeti vlasničkoj preobrazbi i postupnom uklanjanju rizičnih subjekata u upravljanju Bankom.

• Glasnik br. 1(131) od 28-02-1992 (Odluke o organizaciji banke) (suradnja sa poduzećima koje je osnovala banka)

• Glasnik br. 2(132) 0d 14.04.1992 Statut Zagrebačke banke čl.15,- str, 60, gdje se izričito navodi da će se pribrajanjem dijela neisplaćene dobiti osnovnoj glavnici povećavati osnivački kapital banke, a što izrijekom znači da će se uvećavati nbroj dionica izvorne emisije (Odluka o izmjeni Odluke o izdavanju dionica I emisije) gdje se u čl.15 na strani 66 također spominje pribrajanje neisplaćenog dijela dobiti osnovnoj glavnici, a iz čega proizlazi izdavanje novih dionica prve emisije.)

• Glasnik 3 (133) od 20-08-1992 (Organizacija banke i kamatne stope)

• Glasnik br. 1(134) od 25.06.1993 (Odluka o kamatnim stopama na dividendu po dionicama I emisije-jednaka kao na oročene depozite)

• Glasnik br. 2 (135) od 16-09-1993 (Odluke o organizaciji)

• Glasnik br.3 (136) od Prosinca 1993.(Pravilnik o odobravanju kredita za kupnju dionica)

• Glasnik br.1 (137) od Kolovoza 1994.(Odluka o prenominaciji dionica ZA-BA. I odluka o izmjeni i dopuni odluke o izdavanju dionica I emisije, Pravilnici (osnove Poslovne politike ZEBA u 1994.g dionički kapital str. 29)

• Izvješće o poslovanju 1993 godine (Travnja 1994) (Zaba osnivač mješovitih banaka i fin.institucija)

• Godišnje izvješće 1995 god. ( Dionički kapital konverzija od 1000.hrd ) Str.135 , gdje je banka explicitno konverzirala dionice na od 1000, HRD u dionice od 1,00 Kn

• bile su osnovne vodilje u izradi vještačkog nalaza.

Na održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Zagrebu 01.06.2004 godine, sud je donio rješenje, o provođenju financijskog vještačenja

Na prvom održanom ročištu 18-03-2003 godine Sud je rješenjem zatražio od tuženika slijedeće: «Radi utvrđivanja VPS-a tuženik se obvezuje u roku 8 dana dostaviti svoj obračun. Koliki je bio iznos bankarskog depozita na dan 31-12-1993 god. a prema ugovoru o garantnom depozitu 71/90 od 13.11.1990 godine. uzimajući u obzir činjenične navode tužbe, odnosno cijenu dionice, za koju tužitelj smatra da je tuženik treba primijeniti u iznosu od 1.000 HRD, te uzimajući u obzir kupnju 233 dionice po cijeni 1.000 HRD.

Obvezuje se tuženik da se očituje radi utvrđivanja VPS-a da li je dana 31-05-94. godine, odlukom glavne Skupštine tuženika uvećan broj dionica svim dioničarima nulte serije prve emisije za 42,86%, te da dostavi podatak o visini dividende po jednoj dionici prve emisije za 94 godinu pa do danas.

Obvezuje se tužitelj u roku 8 dana dostaviti podatak odnosno dokaz o vrijednosti dionica tuženika prve emisije na dan 17.07.2001 godine, u iznosu od 1.930 kn. sa Zagrebačke burze.»

Dokaz (1): Zapisnik sa ročišta od 18.03.2003

Tuženik je 25-03-2003 godine, dostavio sudu PODNESAK gdje ističe da je pozvan od naslovnog suda očitovati se o vrijednosti predmetnog spora.

«U ovoj se parnici radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na novčanu svotu, i nažalost je za određenje vrijednosti predmeta spora mjerodavna isključivo vrijednost te zatražene novčane svote.

Sud je ovlašten provjeriti točnost vrijednosti predmeta spora u slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kako je to određeno člankom 40. stavcima 2 i 3 ZPP-a. Stoga, usprkos nebuloznosti postavljenog tužbenog zahtjeva na platež Kn 333.905.982,00 rasprava se mora voditi o toj novčanoj svoti.» Na osnovu ovako jasno izraženog stava tuženika sud je na drugom ročištu 01-06-2004 god. nakon održane rasprave donio rješenje o provođenju financijskog vještačenja koje će se provesti po - vještaku mr. Ivanu Tkalec, te će pismeno biti određen zadatak rješenjem suda, te po izradi nalaza ročište će biti određeno pismeni putem.

Dokaz (2): Podnesak tuženika od 25-03-2003 g.

Dokaz (3): Zapisnik od 01.06.2004 g. o održanoj glavnoj raspravi.

Sud je donio pismeno rješenje 14.06.2004 godine u kojem se poziva vještak mr.sc Ivan Tkalec da u roku od 30 dana preuzme spis te izradi nalaz i mišljenje na okolnosti iz tužbe i cjelokupne dokumentacije u spisu, raspravnog zapisnika od 01.06.2004 godine. te da utvrdi iznos dividende, te da utvrdi kojih točno datuma se dividenda isplaćivala, ako se je isplaćivala višekratno tijekom godine

Dokaz (4): Rješenje LXXXII-P-4090/02 od 14.06.2004.

Kako je sud donio rješenje o provođenju vještačenja, tužitelj je podneskom od 13-09-2004 godine detaljnije predložio zadatke vještaku i to:

1. Utvrditi koliko je iznosio iznos predmetnog garantnog depozita na dan 30.04.1991 godine.

2. Utvrditi koliko je iznosio iznos predmetnog depozita na dan 31-12-1993 g. kao dan okončanja ciklusa izdavanja tuženikovih dionica, prve emisije serije A, tj. izvorne serije dionica. uzimajući u obzir da je dana 30.04.1991 g. depozit umanjen za 233.000 i to tako da je tuženik nesporno kupio 233. dionice nominalne vrijednosti 1000,HRD te uzimajući u obzir da je na preostali iznos depozita tekla daljnja kamata.

3. Utvrditi iznos dividende za 164.421 dionice i to u razdoblju od 31-12-1994 do 31.12.2001. g

4. Točno utvrditi obračun kamate na tu dividendu, imajući u vidu okolnost da je banka morala za neisplaćenu dividendu otvoriti dioničaru depozit, te na taj depozit isplaćivati dividendu te svu neisplaćenu dividendu ukamatiti na dan 31.12. svake godine (dokazni prijedlog predložen i obrazložen točkom 6 tužbe)

5. Vještak mora od tuženika pribaviti ispis prometa po predmetnom garantnom depozitu br.71/90, te utvrditi kada je depozit zatvoren, po čijem nalogu je zatvoren, te utvrditi i protumačiti sve bitne promjene na depozitu koje su od značaja za ovaj spor (dokazni prijedlog predložen i obrazložen točkom VII d (podnesak od 03-03-2003)

6. Pribaviti ispis predmeta po novčanom depozitu po viđenju za društvo "PAKA INTERNATIONAL" d.o.o. te utvrditi dali je uplata iznosa od 34.403,40 din izvršena na taj račun dana 18.07.1991. te ako je izvršena, po kojoj osnovi je izvršena, (dokazni prijedlog predložen i obrazložen točkom IX podneska od 03.03.2003.)

7. Utvrditi okolnosti isplate i obračuna dividende za 233 dionica koje je tuženik nesporno uručio tužitelju, i to dividende za 1990. i dividende za 1991. te se očitovati dali je uplata od 34.403,40 din od 18.07.1991 ako je izvršena, izvršena na ime plaćanja dividende za tih 233 dionice

Dokaz(5): Podnesak tužitelja 13-09-.2004 g

UVODNA RAZMATRANJA

Prije ulaska u sferu izračuna pojedinih svota, da bi dobio odgovor na pitanje tražene štete, valja obratiti pozornost u kojim okolnostima je tužitelj postao dioničar tužene. Bilo je to u vrijeme kada je uveden fiksni tečaj dinara vezan za njemačku marku u omjeru 1 prema 7. Bilo je to vrijeme, neposredno poslije preoblikovanja Zagrebačke banke u dioničko društvo. Banka je tada vodila isključivo politiku jačanja vlastitog kapitala kroz pozivanje fizičkih i pravnih osoba na upis dionica, odnosno polaganje depozita za kupnju dionica.

Da bi uvećala broj dioničara svaki plasman kredita bilo da je namjenski ili nenamjenski bio je vezan uz polaganje depozita u dioničarski kapital Zagrebačke Banke, bez obzira što još nisu bile emitirane, samo je donesena odluka o izdavanju dionica prve i druge emisije.

01-01-1990 godine po prvoj većoj gospodarskoj reformi uvodi se omjer dinara i DEM u omjeru 1 prema 7. Ovaj omjer je održan sve do 31-12.1990. Već početkom 1991 godine javljaju se prvi znaci inflacije, koja je rasla sve do 1994 godine..Jedini mogući regulator inflacije u svakoj zemlji je povećanje kamate na kredite i depozite. Tako su kamatne stope mjesečne bile uglavnom dvocifrene. U to vrijeme plasmani banaka, ili su prodavani za devize ili ugovarane devizne klauzule. Devizne blokirane štednje mogle su se «prodati» bankama ili novoformiranim financijskim inženjerinzima. Dakle, građani su sa svake strane bili oštećena strana. Banke otkupljuju «staru» zamrznutu deviznu štednju daleko ispod nominalne, čak 30% ili 40% niže od stvarne vrijednosti.

Od 1991 do 1993 godine za nepune 3 godine inflacija je iz mjeseca u mjesec prelazila dvije cifre. Ovo ističem iz razloga, što je taj faktor bitan u izračunu kamate na bilo koju svotu. Pa i simbolična svota ukamaćena 1990 do 1993 god. narasla je na nevjerojatno visoki iznos.. Da to nije tako, ovaj slučaj ne bi zaslužio tako veliku pozornost. Platci tako izračunate svote nastoje je po svaku cijenu osporiti,(nazivajući je nebulozom) i tvrdeći da su bez osnova, ali one su više nego točne. Zbog toga su se nadležni državni organi bavili mišlju da retroaktivno donesu propise kojim bi se anulirala primjena inflatornih kamatnih stopa, ali je to ostalo nepromijenjeno jer su po istim ovim inflatornim stopama davaoci raznih kredita zaradili velike svote. Sam tužitelj u ovom sporu stavlja na uvid visinu kamatne stope i kamate koju je isplatio tuženoj za podignute kredite 249% i na taj način želi dokazati, da je banka njemu naplatila po inflatornim kamatama veliku svotu. Kredit od 3,500.000 od 15.01.1991 do31.05.1992. vraćeno 12.219.671,80 što čini 249% za godinu i 6mjeseci. A što isto također želi da dokaže da mu je Banka uručila ovaj ispis veljače 2002, i to nakon 10 godina. Međutim za stanje depozitnog računa pokazuje «raster» ručno rađen i nema ništa više.

Dokaz (6): Ispis prometa po podignutom kreditu 15.01.1991 god. a ispis dobio veljače 2002.

Prema nalogu suda te slijedom tužbenog zahtjeva i podnesaka a posebno sa ročišta, od 01-06.2004 g. osnovni problem se mogao identificirati u slijedećem:

1. Neispunjenje osnovnih odredbi ugovora o dioničarskom depozitu od strane primaoca uplate tj. tuženika za uplaćenih 350.000,Din koliko je iznosio uplaćeni depozit 13.11.1990 godine.

2. Radi neuručenja 378 dionica I emisije serije «A» uručili samo 233 dionice,30.04.1991.koliko je tada iznosio depoziti ostalo bi još 524 HRD te umjesto umanjenja depozita za 233.000, umanjila za 349.500. naplativši tužitelju dionice 50% više od nominalne vrijednosti dionice.

3. Ovakvim postupkom tužena je držala tužitelja u zabludi punih 10 godina, sve dok se tužitelj nije počeo sam interesirati o sudbini depozita kada mu je konačno zatvoren depozitni konto 2001 godine sa stanjem «0».

4. Tuženik je nesumnjivo tužitelju neispunjenjem ugovora o depozitu prouzročio veliku materijalnu štetu, zbog čega se i vodi ovaj spor za naknadu štete neispunjenjem ugovora o depozitu.

Prije nego sam prišao na izradu nalaza u izračunu pojedinih svota, potrebno je konzultirati sve relevantne propise od Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama, do Statuta Zagrebačke banke, i svih ODLUKA objavljenih u Glasnicima Zagrebačke banke navedenih u uvodnom dijelu ovog vještačkog nalaza, a koji reguliraju materiju poslovanja sa dionicama i dividendama.

Već sam napomenuo da je Banka  preoblikovana u dioničko društvo koncem 1989 godine i dobila naziv ZAGREBAČKA BANKA d.d..a već 27.12.1989 godine donosi odluku o izdavanju dionica I emisije serije «A Iz prijave sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu razvidno je da su kao vlasnici prve serije dionica u količini od 851.827 dionica upisane pravne osobe u državnom vlasništvu..

Međutim, Zakon o bankama i drugim financijskim organizacije objavljenom u GLASNIKU ZABA broj 2 od 3 Travnja 1989 godine u članku 13 se kaže:

«Druge osobe koje naknadno ulože sredstva u osnivački fond banke i prihvate odluku o osnivanju banke stječu svojstvo osnivača, s pravima, obvezama i odgovornostima utvrđenim tom odlukom odnosno Statutom banke

Drugom osobom iz stava l. ovog člana smatra se društvena pravna osoba, druga domaća pravna i fizička osoba i strana pravna i fizička osoba.»

Dokaz (7): Glasnik Zagrebačke banke br. 2 (117) Od 03-04-1989. stranica 52.

U Glasniku Zagrebačke banke broj 6 od 7. prosinca 1989 godine objavljena je odluka o općim uvjetima za prikupljanje i pribavljanje sredstava, odobravanje kredita i pružanje usluga poduzećima i društveno pravnim osobama te se u članku 3 kaže:«Visina osnivačkog fonda i Rezervi banke predodređuje ukupan obujam poslovanja Banke u sklopu propisanih multiplikatora, pa je to najvažniji izvor sredstava Banke.

Visina sredstava osnivačkog fonda utvrđuje se:

1. odlukom o usklađivanju-osnivanju zagrebačke banke – dioničko društvo kao početni ulog Fonda u sklopu čije visine društveno pravne osobe sudjeluju u osnivanju,

2. Posebnom odlukom skupštine Banke koja može u skladu sa odlukom o osnivanju Banke odlučiti o povećanju Osnivačkog fonda banke.

Uplata svakog osnivača u osnivački fond Banke predodređena je interesom za jačanje upravljačke funkcije u Banci, sudjelovanjem u raspodjeli ostvarene dobiti Banke, te u određivanju prava na određeni obujam korištenja kredita i garancija u odnosu na visinu uloženih sredstava u osnivački fond Banke.

Dokaz (8): Glasnik Zagrebačke banke br. 6 (121) od 07.12.1989 strana 35

Upravo sukladno ovoj politici jačanja osnivačkog fonda banke kroz kupnju dionica, tužitelj je sa bankom zasnovao kreditno pravni odnos te kao fizička i pravna osoba uložio u Zagrebačku banku strana i domaća sredstva plaćanja te u cijelosti podržao  politiku banke u jačanju osnivačkog fonda kroz kupnju dionica te je tako:

Kačinari Paško, kao fizička osoba sklapa ugovor o depozitu za kupnju dionica i ulaže 25.000 DEM a Kačinari Vesna (supruga Kačinari Paška) sklapa ugovor o depozitu za kupnju dionica u iznos od 25.000 DEM. Oba ova pologa su namijenjena za kupnju dionica a uplaćena su u osnivački fond.

Dokaz (9): Ugovori o depozitu (9a)

"Paka International" d.o.o. (čiji je vlasnik Paško Kačinari) uplatom depozita po ugovoru 71/90 iznos od 350.000 Din. 13.11.1990. godine.

Na ovaj način tužitelj je postao osnivač banke, a sredstva je uplatio ne samo kao garantni polog za dobivanje kredita već kao osnivač Banke u svrhu kupnja dionica.

Ovim činom tužitelj je u potpunosti slijedio politiku banke i Odluku o općim uvjetima za prikupljanje i pribavljanje sredstava, odobravanje i pružanje usluga poduzećima i društveno pravnim osobama.

Dokaz (10): Ugovor o depozitu: 71/90

Dokaz (11): Molba za dodjelu kredita i odluka o dodjeli kredita sa uvjetima o korištenju.

            (11a) Odluka o odobrenju kredita

            (11b) Ugovor o kratkoročnom kreditu

            (11c) Ugovor o investicijskom kreditu

Zagrebačka banka je 07.lipnja 1991 godine utvrdila POSLOVNU POLITIKU za 1991 godinu. U točci 6.3. Aktivnost banke i njezinih komitenata u ekonomsko financijskoj konsolidaciji. Između ostalog se kaže:

- omogućiti internu prodaju dionica banke, otkupljivati vlastite dionice od poduzeća i njihovom prodajom novim vlasnicima naplaćivati svoja potraživanja i ujedno disperzirati vlasništvo na što veći broj sposobnih dioničara. Istodobno Banka će u toj akciji eventualno upotrijebiti i mogućnost zamjene dionica na ime u dionice na donosioca i tako pridonijeti vlasničkoj preobrazbi i postupnom usklađivanju rizičnih subjekata u upravljanju bankom»

U provođenju ove politike prema dioničarima, može se prepoznati odnos prema tužitelju. Obavljena kupnja dionica od Kluba Mode ,podmirena dugovanja i potraživanja banke i Kluba Mode, koji je iz portfelja Zagrebačke Banke i vodio mu poslovne knjige a dioničaru uručene dionice za čiju je cijenu doznao nakon 10 godina i to bez njegove prethodne suglasnosti.

Dokaz (12): Glasnik Zagrebačke banke br 2 08.VI.1991 st.16

Međutim, kako je tužitelj postao dioničar banke 1990 godine, Skupština Zagrebačke banke d.d. na 6 sjednici održanoj dana 2. travnja 1992. godine donosi  ODLUKU o izmjeni odluke o izdavanju dionica I. emisije.

Na ovoj skupštini izmijenjena je odluka o izdavanju dionica I emisije gdje se pojedini članci 14, 15 i 16 brišu a dosadašnji članci 17, 18 i 19 postaju članci 14, 15 i 16.

U ovom slučaju za nas je bitan članak 15 izmjene odluke.

Citat: Čl.15 novi: Ako skupština banke donese odluku o povećanju osnivačkog fonda izdavanjem novih dionica, osnivači banke stječu pravo prvokupa dionica, najviše do postotka u kojem svojim sredstvima sudjeluju u Osnivačkom fondu.

Ovaj citat je interesantan sa stajališta što je banka 1992 godine donosila izmjene i dopune odluke o izdavanju I emisije, i povećavanje osnivačkog fonda kroz izdavanje novih dionica I emisije.

Dokaz (13): Stranica 66 Glasnik ZG od 2. travnja 1992. (u privitku)

Polazeći od činjenice, a na osnovu do sada opisanih odluka i Statuta Zagrebačke banke, da je društvo «PAKA INTERNACIONAL d.o.o.-osnivačem banke d.d. postao 13.11.1990 godine, sklopivši ugovor o garantnom depozitu 71/90 i uplatom 350.000,00 DIN na posebni račun depozita br. 30101-620-16-010500-87041-3534316.

Svrha uplate je bila kupnja dionica ili drugih vrijednosnih papira Zagrebačke banke. U članku 5 ugovora stoji da će banka obračunavati i naplaćivati kamatu po stopi kao na nenamjenski oročene depozite zavisno od roka u kojem su sredstva bila deponirana.

Nisam u ugovoru nigdje vidio odredbu da je banka mogla djelomično iskoristiti depozitna sredstva a ostatak vratiti vlasniku na njegov redovni tekući račun, ali je za to predviđeno da se ostatak depozita oročava na narednih 13 mjeseci.

Uplatom 350.000.00 dinara Paka Internacional d.o.o. je trebao dobiti 350 dionica po nominalnoj cijeni po 1.000 HRD , kao svaki drugi dioničar banke koji kupuje dionice izravno iz I emisije. serija «A». Međutim iz do sada nepoznatih razloga tužitelj je dobio u prvoj tranši 233 dionice, za ostatak depozita pretpostavio je da se nalazi na depozitnom računu i da na njega shodno ugovoru ima ugovorenu kamatu. Iz priloženih materijala utvrdio sam da je banka imala mogućnost izdati mu dionice 1991 i 1992 godine kada je donosila odluku o povećanju broja dionica I emisije ili je najkasnije to trebala učiniti 31.12.1993 godine, kao posljednjem datumu izdavanja dionica. I emisije serije «A»

Kako se nisu ostvarila očekivanja tužitelja, obratio se tužbenim zahtjevom nadležnom sudu u Zagrebu u kojem zahtjeva da sud prisili tuženika da ispuni obvezu preuzetim Ugovorom o garantnom depozitu, a ako se u sudskom postupku utvrdi da je nemoguće ispuniti ugovornu obvezu onda sud treba presuditi tuženika, da tužitelju nadoknadi primjernu materijalnu štetu, u adekvatnom iznosu kao da je izdan pripadajući broj dionica 31-12-1993 godine kao zadnjem datumu emitiranja i izdavanja dionica I emisije Zagrebačke banke.

Na osnovu proučenih Glasnika . Statuta i odluka Zagrebačke banke, održanog Prvog i drugog ročišta na Općinskom sudu, te podnesaka tužitelja i tuženika, a slijedom zadatka za vještačenje donosim::

NALAZ I MIŠLJENJE

1    Izračun visine depozita u iznosu od 350.000. din uplaćenog 13.11.1990. godine na dan uručivanja prve tranše dionica 30.04.1991. godine.

Elementi obračuna:

1. Glavnica 350.000,00 Din

2. Period od 15.11.1990. do 30.04.1991. godine

3. Kamatne stope do 6 mjeseci a manje od 13. mjeseci.

4. Za mjesec studeni 13% a za prosinac do 30. travnja 1991. 18% godišnje

5. Metoda obračuna mjesečna komforni kamatnjak

Kao odgovor na pitanje, koliko je iznosio depozit 30.04.1991 godine je 378,524,00 na dan kupnje dionica od 233 komada po 1.000. HRD računajući po nominalnoj cijeni dionice 1.000,HRD kao dioničaru banke koji je uplatio depozit, a ostatak depozita bio je 145,524 HRD. Ovdje je važna napomena, da tužena nije nikakvom obavijesti kod uručivanja dionica stavila do znanja dioničaru da mu je za predmetnih 233 dionice umanjila depozitni računa za 349.500,oo HRD

Iz ovog izračuna slijedi da je na dan 30.04.1991 godine nakon potrebnog umanjenja 233.000, za 233 dionice na kontu trebalo biti:

Glavnica                                         117.000.00  HRD

Kamata do 30.04.1991. godine           28.524,00  HRD

U K U P N O:                                 145.524,00  HRD

U točki 6 zadatka za vještačenje razvidno je da se zahtijeva, da se utvrdi, dali je tuženik izvršio povrat sredstava na redovni račun tužitelja 17.07. 1991 godine, te dali su to sredstva kamate na depozite po viđenju ili povrat sa depozitnog računa.

Tužitelj je imao redovni žiro račun kod tuženika, čiji je promet bio 7 puta veći od depozitnog pologa i prema ugovoru nije bilo dozvoljeno u bilo kojoj drugoj banci imati sredstva,. U spisu se nalazi ispis prometa sa toga računa gdje je vidljivo da je u Srpnju 1991 godine priljev na žiro račun bio 958.953,20 Din. Odljev 1,135.433, a prosječni saldo u mjesecu Srpnju bio je  136.759,96. Ovaj iznos sredstava dao bi mnogo veće kamate po viđenju sa za jedan mjesec nego što banka tvrdi da je doznačila kao povrat salda depozita. Ovdje se analizira samo jedan mjesec, a gdje su kamate na  sredstva za godinu dana koja su cirkulirala kroz redovni račun društva  Paka International d.o.o.

Dokaz (14): Ispis kartice redovnog žiro računa za Srpanj 1991 godine.

Primljen u Sud 16-06-2005 godine.

Kako se vještačkim zadatkom traži odgovor na pitanje dali je uplaćena svota od 34.450,60 HRD 19-07.1991 godine, obzirom da posjedujemo karticu strojno knjiženu, za dan 19.07.1991 g. vidljiva je i ova svota. Teško je ustvrditi dali je to kamata od depozitnog računa ili kamata obračunata za sredstva po viđenju. Kako ne posjedujemo karticu strojnog knjiženja promjena na depozitnom računu ova svota se ne može dovesti u vezu sa depozitnim računom.

Tužena je u odgovoru na tužbeni zahtjev dostavila «pregled» raster knjiženja strojno i ručno kojeg su financijski knjigovodstveni stručnjaci proglasili bezvrijednim papirom, i koji  ne može predstavljati formalno ni pravno knjigovodstvenu ispravu

Svoje očitovanje na ovaj «raster» sastavljen od dva "rastera", knjižen, bez datuma kada je knjiženje izvršeno, dao je knjigovodstveni stručnjak  časopisa Knjigovodstvo i Financije RRF plus iz Zagreba

U zaključku opisa dokumenta  RRiF plus d.o.o. se kaže:

«iz navedenog a u svezi s naprijed iznesenim može se zaključiti:

-     da priložena fotokopija nije izvod ni iz glavne knjige niti analitičke poslovne knjige

-     da nije knjigovodstvena isprava.

Vrlo slično tumačenje i mišljenje dala je knjigovodstveni stručnjak Marija Šarić, dipl. oecc. i ovl. revizor urednik savjetnik  lista Informator iz Zagreba, čija očitovanja se nalaze u privitku ovog vještačkog nalaza. Iznosim neke dijelove iz ovog pisma: U smislu odredba članka 2,  3 , 4 i 5 Zakona o računovodstvu (Nar.Nov. br. 90/92 u daljnjem tekstu Zakon) ovaj dokument ne predstavlja urednu i vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu. Naime,»knjigovodstvena isprava je pisani dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni a sastavlja se na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja»

Tumačeći ovo mišljenje potpuno se iznosi sumnja da nije dokument nastao u vrijeme poslovnog događaja, već u vrijeme kada je trebao da posluži « kao neki dokaz.»

Dokaz (15): Preslik pisma RRiF Plus, d.o.o. i (15.a ) preslik pisma Informator d.d.

Taj "dokument" je i dr.sc. Đuro Črnjak, stalni sudski vještak za dokumente i vrijednosne papire utvrdio  falsifikatom.

Dokaz (16): Zapisnik o vještačenju u privitku. Sa prilozima

Prema svemu naprijed iznesenom nisam ovaj dokument mogao uzeti kao valjani dokaz da se uplata na redovni račun u iznosu od 34.450,60 odnosi na povrat kamata od depozitnog računa, jer da postoje vjerodostojni dokumenti, onda bi za ovu svotu trebalo umanjiti ostatak depozita 30-04-1991.

Ovdje je potrebno posebno usporediti ispis kartice o zatvaranju depozitnog računa  17-05-2001 godine, kada je poslovnica Zagrebačke banke za pravne osobe  Trg. B. Jelačića izdala tužitelju gdje je sve vidljivo, sa karticom koju je tužena dostavila sudu kao dokaz o doznaci i zatvaranju depozitnog računa. O tome «rasteru» dali su svoje mišljenje knjigovodstveni stručnjaci i sudski  vještak za dokumente i vrijednosne papire.

Dokaz (17): Raster iz Banke

 17.a     Kartica Zavoda za platni promet

 17.b     Ispis dokaz o zatvaranju  depozitnog računa sa 17.05.2001 a ispisan 09-08-2001 u 10.58  i tada uručen stranci. u Paromlinskoj 2.

Kako se na raspravnom I ročištu zahtijeva stanje depozitnog konta  31-12-1993 godine, kao posljednjem datum za  okončano izdavanje I emisija dionica, prišao sam izračunu stanja depozitnog konta na dan 31-12-1993 godine.

Međutim, u ovom obračunu bit će pridružene neisplaćene dividende za 1990 i 1991 godinu za nesporno preuzete 233 dionice  koja dividenda  nije isplaćena pravnim osobama već samo fizičkim, a pravnim osobama je pripisana osnivačkom fondu. Da je takav obračun pravilan, temelji se na odredbi  Statutu Zagrebačke banke o jačanju fondova. Ta je odredba objavljena  u Glasniku broj 2 u kojem stoji:

Skupština Zagrebačke banke na 5 sjednici od 07.lipnja 1991 godine donijela je STATUT Zagrebačke banke d.d.  U usvojenom statutu članak 15 se kaže:

«Banka može povećati osnivački fond u skladu sa Zakonom i odlukom skupštine, na jedan od slijedećih načina:

1. Pribrajanjem dijela neisplaćene dobiti osnovnoj glavnici,

2. odgovarajućim povećanjem nominalne vrijednosti na koju glase dionice,

3. Izdavanjem novih dionica

4. Na drugi način.

Dokaz (18): Fotokopija članka 15. Glasnik ZABA 8.VI.1991 Br.2(128)

Elementi obračuna:

Obračun na ostatak depozita od 30-04- 1991 u  iznosu 145,524, (iz tabele 1)

Dividenda za 1990 233  X 500 = 116.500

Dividenda za 1991 233 X 3.000 = 699.000

(visina dividende vidljiva iz nalaza Mr. Tkalec Ivana za ove kao i za druge godine) te da se ista pribrajala osnivačkom  ulogu

Kamatna stopa prema odluci banke na oročene depozite.

Izračun kamata mjesečni.

Dokaz (19): pregled kamatnih stopa Zagrebačke banke koji je uručen tužitelju na njegov zahtjev.

Stanje depozita 31-12-1993 godine prema ovom izračunu iznosi:     99.801.272,00 HRD

Sastoji se od slijedećih stavki:

Ostatak depozita + kamata 30-04-91 + dividendu 90. i 91. godine

Kada se ovo stanje novčanog depozita podijeli sa nominalnom vrijednosti jedne  dionice =1000,HRD koje je tužitelj trebao dobiti  gornjeg datuma bilo bi to 99,801, Dionica.

Prema odluci Skupštine banke, broj dionica  uvećava se  za 42,86%

Što iznosi 42,774,82 dionice. Tako ukupni broj dionica prema ovom izračunu iznosi:

                                  99,801,00

                                  42,774,82

UKUPNO                  142,576,00   dionica (zaokruženo)

Prema listu 17/4  Izvadak iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke broj dionica Prve emisije  na dan 31. prosinca 1993. godine iznosio je 1,862.115. Nominalna vrijednost svake dionice bila je 1000. HRD. Bez obzira što je broj dionica I emisije u raznim izvješćima različit, ipak u odnosu na prvo izdanje prve emisije ovaj broj je preko 215% veći. Prema tome banka je mogla izdati dionice tužitelju po nominalnoj cijeni u bilo koje vrijeme od upisa do zaključno 31-12.1993 god, jer ne odgovara činjenici da ih nije imala...

Dokaz (20): Izvadak iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke d.d. 31-12-1993.

 1.862.115 dionica  po 1000.HRD  što dokazuje gornju tvrdnju.

Banka je prvog Siječnja 1994 godine, pretvorila dionički kapital denominiran u kunama  u dionički kapital denominiran u DEM, što su dioničari prihvatili na glavnoj skupštini  održanoj 31. Siječnja 1994 godine. U skladu sa tim dionički kapital banke sačinjavalo je 1,429. dionica, svaka u nominalnoj vrijednosti 100 DEM. Svaka dionica izdana je u zamjeni za 1 dionicu, klase I. III i IV, nominalne vrijednosti 1 Kn. a jedna dionica u nominalnoj vrijednosti 143 DEM izdana u zamjenu za svaku dionicu klase II u nominalnoj vrijednosti za 1 kn. Dionice iskazane u DEM izdane su al. Pari. Dionice iskazane u kunama banka je poništila.

Kao rezultat ovih transakcija , dionice u nominalnoj vrijednosti od 289 milijuna DEM, što je jednako vrijednosti  od 1,096.062 tisuće Kn. na dan 1. siječnja 1995 godine izdane su u zamjenu za dionice nominalne vrijednosti od 1,490.876 tisuća kn na dan 31.prosinca 1994 godine. Nastala razlika od  394.204 000 kn  prikazana je kao rezerva po osnovi prenominacije kapitala. Cjelokupni dionički kapital revaloriziran je 31.prosinca 1995 godine po tečaju važećem na dan sastavljanja  bilance u skladu sa računovodstvenim politikama izloženim na stranici

Dokaz (21): Zagrebačka banka d.d. Godišnje izvješće 1995  st. 135

 U posjedu smo Izvatka iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke d.d., na dan 31. prosinca 1993 godine, gdje je broj dionica I emisije bio 1,862.115. U financijskom izvješću iznosi se drugi broj dionica, tako da se sa sigurnošću ne može utvrditi koliki je to stvarni broj dionica bio prve emisije. U svakom podatku mnogo ih je više 31.12.1993 godine nego što je bila odluka o emisiji ovih dionica. Znači bilo je upisa i uplata dioničara i sve su imale nominalnu vrijednost 1000 HRD, vrijednost jedne dionice prenominirana u 1 kn) denominacija za 3 nule da bi kasnije dobile vrijednost 100 DEM kao nominalnu, a potom 1 Kn koje je skupština poništila.

Dokaz: Pod br. 20  (22)  Oglasnik u NN od 13.04.2001 godine o broju emisija i dionica

Kako je iz priložene dokumentacije razvidno, da su dionice uručene tužitelju 30-04-1991 god 233 komada bile u posjedu društva «Kluba Mode», inače tvrtke iz portfelja Zagrebačke Banke, to su nadležne službe provodeći Strategiju poslovodne politike za 1991 godinu, kupile te dionice i zatvorile svoje potraživanje, te iste dionice uručili tužitelju. Depozitni račun je bio njima pod kontrolom i bez prethodne obavijesti vlasnika računa, naplatili sa istog svotu koja im je najbolje odgovarala. Bilo je to u interesu provođenja politike ekonomsko financijske konsolidacije  gdje se išlo na postupno uklanjanje rizičnih subjekata u upravljanju Bankom.

Dokaz (pod  toč. 12 ovog nalaza): Glasnik br. 2 (128) od 08. lipnja 1991 godine. strna. 16

U točki 3 Zadatka za vještačenje potrebno je utvrditi dividendu za sve pripadajuće dionice od 1994 do zaključno 2.000 godine. U zadatku se spominju dividende iz tužbenog zahtjeva od 164.421 dionice, a kako je ovim izračunom dobiven broj dionica od 142,576 to će se dividenda izračunati za ovaj broj dionica.

Na osnovu broja dionica pojedinih dioničara Banka je na osnovu rezultata poslovanja svake godine počevši od 1994 godine  isplaćivala dividende računajući iste u DEM. Prema podacima banke, koje je predala sudskom vještaku Mr.sc. Ivanu Tkalcu, za sve godine u kojima je isplaćivana dividenda od 1994 do 2000 godine, u tabeli broj 3 izračunata je dividenda za sve godine, kako u DEM tako i Kn, a sve prema srednjem tečaju Zagrebačke banke za 1 DEM na dan dospijeća isplate dividende.

Kako pripadajuća dividenda nije isplaćivana na dan dospijeća sve neisplaćene svote su ukamaćene od dana dospijeća do dana predaje tužbenog zahtjeva.-

Primjena kamatnih stopa za sve navedene svote  od dana dospijeća do dana podnošenja tužbenog zahtjeva, su «Primijenjene su kamatne stope po dospijeću, prema odluci Banke.

Od 1995 do 2001 kamata je 28% godišnje a za 2002 18% godišnje

Obračun kamata godišnje   kamate na koncu godine pripisane glavnici.

Ovaj pregled je Banka dostavila g. Kačinariju

Dokaz: Visine kamate  u  privitku 28,00% i 18,00%

REKAPITUALCIJA KAMATA NA DIVIDENDU 1994. DO 2000.

Prema izračun ukupne kamate od dospijeća pojedine svote do dana podnošenja tužbenog zahtjeva 15-04-2002 godine tužbe iznosi:

                                                                            38,420,773,36

Ukamaćena glavnica dividende ukupno iznosi            33.989,769,98

U K U P N O                                                        72.410.543,34

Glavnicu tužbenog zahtijeva čine broj dionica umnožen sa tržišnom vrijednosti dionica od 17-07-2001 godine. Prema kotaciji dionica na tržištu vrijednosnim papirima, za gornji datum iznosi kako slijedi:

Broj dionica 142,576, X 1.690 Kn = 240,953,440,00, Kn

Na ovu svotu izračunava se kamata od 17-07-2001 god do datuma podnošenja tužbenog zahtjeva.

Kamatna stopa za ovu svotu primjenjuje se kamate po dospijeću koju je odredila Zagrebačka banka, d.d.