Business.hr u svojem najnovijem broju tiskanog izdanja objavljuje svjedočenje Dalibora Sriće, bivšeg generalnog direktora Voća, koji kaže da njegovo poduzeće te 1991. godine nije željelo kupiti dionice Zabe od Gavrilovića, ali je moralo zbog budućih dobrih odnosa s bankom. Cijela se transakcija, kaže, radila u Zabi, a novac za dionice nije završio u Gavriloviću nego u banci za prebijanje dugova (vidi ugovor o kupoprodaji dionica).

Ugovor je i jedini dokument koji banka daje sudu kao pravne dokaze trgovanja sa spornim dionicama. Zanimljivo je da u izlistu Zagrebačka banka navodi daleko veći broj osnivačkih dionica, 24.914, nego što je on evidentiran u knjizi dioničara pri Trgovačkom sudu, 10.050.

Banka ne odgovora na pitanje kako je Gavrilović holding samo dva mjeseca nakon osnivanja postao vlasnik 10.050 osnivačkih dionica Zabe, koje su posjedovale kao osnivačice tri Gavrilovićeve tvrtke. Ne zna se ni kako su dionice četiri godine kasnije s Voća u stečaju završile u Zagrebačkoj banci, potom u Holdingu Zagrebačke banke, pa opet u Zagrebačkoj banci, da bi 1996. godine bile prenesene na Bankers Trust Company, američku banku danas u grupaciji Deutsche Banka. Ne zna se ni što se s dionicama događalo unazad posljednjih deset godina.

Što se uistinu događalo s dionicama Zagrebačke banke kojih je vlasnik bilo 1287 hrvatskih tvrtki tada još u društvenom vlasništvu, gdje su dionice završile, kako se njima trgovalo i za čiji račun te naposljetku kako je uopće Zagrebačka banka privatizirana, upitali smo guvernera HNB-a Željka Rohatinskog.

Hrvatska je narodna banka prije godinu dana za Sabor napravila izvješće o procesu osnivanja, odnosno preoblikovanja banaka u dionička društva u kojem je također vidljivo kako se za Zagrebačku banku, odnosno za više od 70 posto njezina temeljnog kapitala, ne zna tko su joj vlasnici.